Razmisljanja – otvori me u desnom kutu na strelici

Ef 4, 1-7, 11-13: Nakon što je Pavao izložio cilj stvaranja ovoga svijeta i ulogu Crkve u ovome svijetu, sada želi nešto reći o graditeljima novog Božjeg svijeta. Novi život u ovaj svijet unose kršćani. Čuju se riječi: poniznost i blagost, strpljivost i dostojanstvo poziva, podnošenje u ljubavi i sveza mira, te jedinstvo u Duhu Svetom, jedno tijelo i jedan Duh, jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst, jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima. Ovakvim riječima, Pavao gleda jedinstvo kršćana koje postalo stvarnost, a koje sa sobom nosi moralna evanđeoska načela kao posljedicu koja slijedi iz izloženog nauka. Drugim riječima, Pavao izlaže profil jednog kršćanina, a time i kršćanske zajednice u ovome svijetu. Budući je kršćanin novo stvorenje, načela njegova života moraju odgovarati njegovoj naravi. On se više ne može vladati samo kao čovjek, jer je dijete Božje. Njemu je BOG, OTAC. Kršćanska je stvarnost nagomilana sila opremljena ljudskom i božanskom snagom, koja po sebi teži da se upotrijebi. Tu se mora osjetiti snažna veza između kršćanskog nauka i života, između vjere i djela. A ljubav je uvijek nadnaravna poveznica koja daje sigurnost jedinstvu. Iz svega proizlazi „mir“ koji je plod Božjeg djelovanja i ljudskog zalaganja. Sada se može nazreti zašto Pavao odmah na početku poručuje: „… živite dostojno poziva kojim ste pozvani.“ Ustvari, dostojno živi svoj poziv onaj koji je na Kristovom PUTU, „jer Gospodin ravna našim koracima“ (Ps 36,23). Moramo znati da je BOG OTAC, nekima Bog, a nekima Otac. Bog Otac je uvijek Otac sinovima koji vrše volju Očevu i oni su baštinici dobara Očevih. A onima kojima je samo Bog, njemu je on Stvoritelj i Gospodar. Sjetimo se Isusove veliko svećenička molitve u kojoj moli: „Oče, daj da kao što smo ti i ja jedno tako i ovi budu u nama jedno“ (Iv 17,21).
Nadalje, Pavao izlaže kako po Kristu, kojem je darovao vlast nad cijelim svijetom, daruje milost svakom na mjeru. Neizmjerno bogatstvo može i dati svakome koliko on može primiti. Jednostavno rečeno, kolika je posuda, toliko u nju može stati tekućine. Duh se Sveti, kao u slici neizmjerne vode u morima, prelijeva u mjerljivu posudu-osobu. Ta neograničena vlast ima temelj u njegovu silasku s neba na zemlju i uzlasku sa zemlje u nebo, koji su se zato zbili da Krist mogne sve ispuniti. Budući da je pravi gospodar koji svojom nazočnošću sve ispunja, može također i Crkvu bogato obdariti. Takav Isus, koji siđe i uzađe, prošavši cijeli svemir, sišavši i u podzemlje, te iz njega ustade i uzađe, postavlja neke za apostole, neke za proroke, neke za evanđeliste, neke za pastire i učitelje. Ta ista Crkva ima samo jednu glavu i jednodušna jer ima za dušu Duha Svetoga, koji je po Kristu popunio sve praznine stvorenog svijeta. Bog je dakle nad svime i u svemu. Nitko nije postao ni apostol, ni prorok, ni evanđelista, ni učitelj, a da mu nije dana milost po mjeri Kristova dara. I kao takvi svi moraju težiti jedinstvu vjere koja sada ima moć posjedovanja spoznaje Božjeg Sina. Ostvari li to pojedinac u sebi, stječe mjeru nutarnjeg čovjeka, savršenog čovjeka. S Kristom i Duhom Svetim sjeme istine izlaže božansku nemjerljivu ljubav i snagu. Što je cilj svega toga, ništa drugo nego doći do mjere Kristove punine i gledati Boga licem u lice.

Mt 9, 9-13: Nakon što je ozdravio uzetoga, Isus susreće čovjeka zvanog Matej, gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: „Pođi za mnom!“ On usta i pođe za njim. Matej postaje jedan od dvanaestorice učenika, zato je Isus je želio odsjesti u njegovoj kući. Pridružili su se i drugi carinici i grešnici. Opet je to problem za farizeje, jer carinik je i najveći grešnik i jako omražena osoba u narodu, a Isus i njegovi učenici kod Mateja carinika sjede zajedno za istim stolom. Carinici nisu nikad i nigdje bili obljubljeni. Posebno su bili omraženi u Palestini, jer su kupili porez koji je nametnula tuđinska vlast i koji je bio pretjerano velik. Židovi su, dakle, iz dva razloga prezirali one koji su sudjelovali u takvim poslovima: jer su pravili usluge osvajaču i jer su, u doslovnom smislu, pljačkali. Zbog toga su ih pravi Židovi izjednačavali s pljačkašima i razbojnicima. Kad Isus s njima jede, ne znači da odobrava njihova zlodjela. Naprotiv, on ih kao i bludnice, nastoji potaknuti na bolji život. I doista, Matej postaje Apostol, Marija Magdalena svetica. Zakej vraća četverostruko što je prijevarom stekao, a polovicu imanja daje u dobrotvorne svrhe. Na sve prigovore Isus odgovara: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Treba istaknuti da je na istoku bio znak najužeg prijateljstva zajedno jesti. Zato su Isusa nazivali prijateljem carinika i grješnika.