Četvrta nedjelja korizme 2023.-a

Vjera kakvu Objava prikazuje daje novi pogled na sve stvari.
Malim koracima do velikih spoznaja.

Vjera u ono što Gospodin predlaže čini čuda.

Tako Božji sluga Elizej predlaže strancu Namanu Sircu da se okupa sedam puta u rijeci Jordanu i ozdravit će od svoje gube. Teško mu je vjerovati u tako jednostavno čudo, zato se pita: Pa to sam mogao učiniti i kod kuće u svojoj zemlji, gdje su rijeke puno čistije.

Sirijski vojskovođa, svjestan svoje teške bolesti, želi samo zdravlje zbog kojega ima tisuću pitanja, ali ne i pravi odgovor.
Pravi odgovor ponudit će sluge iz njegove pratnje:
„Da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A kamo li kad ti je rekao: Okupaj se i bit ćeš čist.“ (2 Kr 5)

Poslušao je svoje sluge i ponizno izvršio što mu je rekao prorok Elizej.

Vjerovao je Proroku i tijelo mu je bilo kao u djeteta, očistilo se!

Ovim i drugim izvanrednim djelima, otvaraju se vrata Božjeg milosrđa prema svim narodima. Njih će Isus širom otvoriti s  Božanskom odredbom: „Idite po svem svijetu…“
Iako su mu mnogi u židovskom narodu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta, mnogi nisu imali vjeru.
Isus će istumačiti da se Božji planovi ne temelje na rodbinskoj i mjesnoj rodoljubnoj povezanosti i nije dovoljno što su živjeli s njim.

Potrebna je velika vjera. Evo i zašto?

Teške su posljedice nevjere!

Najbolje to oslikava prorok Danijel (Dn 3):
„Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni u zemlji i raspršeni po svoj zemlji poradi nevjere i grijeha svojih. Nemamo sada ni proroka, ni kneza, nemamo ni žrtvenika da prinesemo žrtve okajnice i da nađemo milosrđe…“

Nestalo je istine iz usta njihovih.

I sve im to reci, ali oni te ne slušaju.

Teška je to duševna bolest kad zao duh ovlada gluhonijemom osobom s kojom se Isus danas susreće u Evanđelju.
Tu je potrebno duhovno ozdravljenje.

 

Duša je tu potpuno slomljena. Narod se udaljio od Boga i međusobno je posvađan.

Bilo je razloga da Petar u svoje vrijeme pita Isusa:

„Gospodine, koliko puta da oprostim svomu bratu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta? “

Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“ (Mt 18)

Drugim riječima, uvijek peri svoju dušu.

Vječno je pitanje:

Kako zatražiti milosrđe i oproštenje od Gospodina, ako mi ne opraštamo svojemu bližnjemu?
I koji je to narod tako velik da bi mu Bog bio tako blizu kao što je nama u Kristu i Duhu Svetom tako blizu?

A zašto smo mi tako daleko od istine?

Svako je vrijeme bilo teško i nosilo je svoje breme, tako i vrijeme koje sami živimo.
Često mi ne slušamo što nam Bog govori, duša postaje gluha za Božje zahtjeve, odbijamo slušati objašnjenja i razloge koji bi nas mogli vratiti na pravi put.

Nemojmo se iznenaditi kada otkrijemo i postanemo svjesni da nas opterećuje vlastito tijelo i ljudske strasti.

Ali zapamtimo, naša nesavršenost nije prepreka, nego poticaj da krenemo prema svome bližnjemu, jer on će nas očistiti. Samo preko dobra učinjena čovjeku možemo do Gospodina.

Mnogo je lakše prihvatiti laž, pogotovo kad biva potpomognuta sebičnošću.

Ali to nije pravo kršćansko lice.

Samo je iskrenost prvorazredna kršćanska krepost.

Zašto skrivati istinu od sebe i varati sebe i svoj narod. Nije li to klasičan primjer licemjerja.
Nikada nećeš tako postati čovjek od riječi, evo i zašto.
„Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo“, govori Isus.
Istina će nas nadživjeti, a ona glasi:
Objava neprestano govori o Bogu, koji je vjeran savezu sa svojim narodom, koji vjerno izvršava plan spasenja koji je obećao. (Rim 3,7)

Stoga, kao i nekada:

„Slavi Jeruzaleme Gospodina! (Ps 147)

On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.“

Nemoguće je zamisliti koliko nas Bog ljubi.

Evo te vrijedne evanđeoske istine:
„Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Iv 3,16)

On je došao da služi, a ne da bude služen.

On je došao iscijeliti nas od naših otpada.

On je došao vratiti ljepotu duši i ostati s njom u sve dane do svršetka svijeta.

To je čudo Isusove ljubavi.

Svaki sakrament kojeg Isus ostavlja je kanal milosti i ljubavi Božje.

Ne može netko reći da voli svoj narod a ne vidi njegove teškoće.

Po ovome svi će znati da ste moji učenici, ako ljubavi imate.

Otvorimo pitanje:
Kome će Gospodin biti milostiv, raskajanom grešniku ili farizeju, koji neprestano govori: hvala ti Gospodine što nisam kao onaj?

Na ovo pitanje odgovorio je Krist: „Svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Lk 18)

Unatoč svemu, četvrta nedjelja korizme uvijek je bila nedjelja kršćanske radosti.
Upravo tako i današnja čitanja govore.

Šalje Bog Samuela Betlehemcu Jišaju da između mnogih sinova, pomaže onoga na kome bude počivao Duh Božji.

Kod odabira…“ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visok stas… Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“

Odabir je bio sjajan.

Odabranik i pomazanik bio je slavni kralj David iz čijeg kraljevskog roda dolazi Krist Kralj.

Koje li radosti i blagoslova za izabrani narod Božji, nastupilo je vrijeme mira, radosti i blagostanja.

Providnosna nit za novi Božji narod nije prekinuta, nego je još više učvršćena i postala vjesnicom velike nade, baš onako kako Krist u ovoj nedjelji približava značenje Križa i našega spasenja po Kristovom Križu.

Pavao će to lijepo reći: „Radujte se uvijek u Gospodinu! Ponavljam: radujte se.“ (Fil 4,4)

U svakoj sv. Misi govorimo:
„S radošću ti prinosimo, Gospodine, ove darove za žrtveni prinos: pomozi nam da ih blagujemo iskrenom vjerom i dostojno prikažemo za spasenje svijeta.“ (Prikazna molitva)

Otvori Gospodine i nama oči, vjera je uvijek novi pogled na sve stvari. Pogledajmo i završimo vjerom i radošću sv. Pavla dok piše Korinćanima: „ Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu svoju nevolju.

A život mu nije bio lagan, još manje udoban:
Od Židova je primio pet puta po trideset i devet udaraca. Tri puta bio šiban, jedanput kamenovan, tri puta doživio brodolom, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru, svuda su bile opasnosti od razbojnika, od vlastitog naroda, od pogana, opasnost u gradu, u divljini, na moru, opasnost od lažne braće, u trudu i muci kroz neprospavane noći, gladan i žedan, često bez ikakve hrane, u hladnoći bez odjeće.“

Unatoč svemu Pavao govori istinu kad kaže: „Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu svoju nevolju.“