Prva nedjelja došašća 2023 – b

U nekoliko posljednjih nedjelja kroz godinu provlačio se temeljni stav Crkve – bdijenje.
A bdijenje je imalo snažan zov: “Dođi kraljevstvo tvoje“.

Starozavjetno iščekivanje Spasitelja traje još od grijeha naših praroditelja pa sve do rođenja Isusa Krista.

Novozavjetno iščekivanje Drugog dolaska Spasitelja traje u znaku: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“. (Misal)

Ljudska povijest u znaku je Došašća.
Evo što kaže konstitucija II vatikanskog koncila Radost i nada o crkvi u suvremenom svijetu:
„Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira.
No poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu.

No iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje, gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novog svijeta.“
Stoga je i sam ovozemni napredak,„ukoliko može pridonijeti boljem uređenju ljudskog društva, od velike je važnosti za Božje kraljevstvo“(GS, 39).

 

Zaključak je istog Dokumenta sljedeći: “Kršćani… ne mogu ništa žarče željeti nego da što širokogrudnije i uspješnije služe ljudima ovoga vremena. Stoga – prianjajući,  vjerno uz Evanđelje i služeći se njegovim silama,  povezani sa svima koji vole i gaje pravdu – prihvaćaju golem posao koji se ovdje na zemlji treba obaviti, a o kojemu trebaju dati račun onome koji će sve suditi u posljednji dan“.
Kroz Advent čut ćemo proroka Izaiju koji je prorok,  i onoga prvoga, i ovoga završnog Adventa.
Danas slavimo prvu nedjelju Adventa.

Ona nam u svojim porukama otkriva koji je smisao našega života i ukazuje na konačnu našu nadu.

U njoj se spominjemo Kristovog prošlog dolaska među nas ljude i tako se pripravljamo na ovogodišnji Božić.

Upravo je Božić-utjelovljena Riječ Božja, usadio u ljudska srca klicu mira i ljubavi.

I to je razlog zašto ići prema Gospodinu i zašto čekati konačni njegov dolazak.
Lijepo to kaže prorok Izaija: „Gospodine, ti si naš otac, mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih!“ (Iz 63)

Ti si Gospodine blizu.

Naši grijesi nas od Tebe udaljavaju.

Velika je milost znati to, i živjeti nadajući se Kristovom ponovnom dolasku.
Zato Sveti Pavao piše svojim Korinćanima: „Braćo… zahvaljujemo Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju.“

Ima dakle, razloga pripraviti put Gospodinu.

Ima razloga za  našu pripravu u kojoj otklanjamo sve prepreke s puta.

Advent je vrijeme i našeg posvećenja.
Advent je vrijeme za ispit savjesti, koja ima moć otkloniti sve ono što nas udaljava od Boga.
To je vrijeme našeg približavanja Bogu, a to ćemo uspjeti samo ako ispitamo temeljito dubinu svoje duše.
Tu upravo čuče naši neprijatelji:  požuda tijela, požuda očiju i oholost života.
Budući da Gospodin ide prema nama, za taj susret treba se pripraviti.
Danas u Evanđelju Isus Kaže: „Pazite! Bdijte, jer ne znate kada je čas susreta.“ (Mk 13)
Čovjek, kršćanin ne bi se trebao dati iznenaditi, iako je ponajviše sklon živjeti kao da tog susreta nikada neće biti.
Završimo upravo onom molitvom s kojom smo danas započeli svetu Liturgiju: „K tebi, Gospodine uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim…“ (Misal)

Župnik