Treći dan trodnevnice u čast sv. Petru i Pavlu predvodio je vlč. JOSIP KAJIĆ, salezijanac sa službom župnika u Hrvatskoj-Baranja. Vlč. Josip u svojoj propovijedi osvrnuo se na Kristov odabir jednostavnih, ali duhom jakih ljudi. (sažetak propovijedi u nastavku)

Draga braćo i sestre!

Večeras započinjemo proslavu apostolskih prvaka, svetog Petra i Pavla. Oni su veliki Božji ugodnici i naši moćni zagovornici, ali ujedno i uzori života. Zato ćemo danas i sutra razmatrati o njihovom životu i pozivu na svetost. Da bi smo mogli razumjeti njihov poziv i poslanje potrebno je promotriti njihov ljudski lik, ono iz čega su iznikli. Zato ćemo se u večerašnjem razmišljanju usredotočiti na ono ljudsko što je okaraktereizralo ove velikane, a u sutrašnjem staviti naglasak na ono duhovno kroz što su se usavršili do punine ostvarenja svoga poziva, zapečativši ga mučeničkom smrću.

Vjerujem da je svatko od nas tijekom svog odgoja, barem koji put od svojih roditelja, učitelja, odgojitelja ili svećenika čuo poticaj, budi čovjek. I sam sam kroz svoje djetinjstvo, od svojih roditelja, a kasnije i od odgojitelja čuo te poticajne riječi, trudi se postati dobar čovjek, jer znamo svi da je to temelj svakog daljnjeg napretka i ostvarenja. Uzalud je da netko postigne ne znam kakve titule i naslove, bude na nekom čelnom mjestu i funkciji, ako nije dobar čovjek, prije ili kasnije sve se uruši kao kula od karata.

Primjer dobrote i ljudskosti prepoznajemo u svecima koje proslavljamo večeras. Sveti Petar, čovjek koji je živio prosječnim životom svoga vremena, trudio se i radio da bi priskrbio potrebno za svoj život i za svoju obitelj, priznat u društvu i na radnom mjestu, nastojao je živjeti svoj život, vjeran Božjim zapovijedima i ravnajući se prema običajima i zahtjevima društva u kojem je živio. Bio je spreman dati cijeloga sebe za svoju obitelj, za one koji su mu povjereni. Bog ga je prepoznao kao dobar temelj na kojem je odlučio izvesti jedinstveno djelo u povjesti, sagraditi crkvu svoju.

Sveti Pavao, koji se i sam na svoj način ispovijeda, kako smo slušali u večerašnjem drugom čitanju, da je bio priznati član svoga društva, vrstan i sposoban, te je na sve načine nastojao zaustaviti napredak i širenje Crkve Božje, smatrajući da tako vjerno i predano služi Bogu i svome narodu, to trenutka kada ga sam Isus susreće i na čudesan način upućuje na sljepoću njegovoga srca, otvarajući mu oči da progleda i vidi koji je pravi put kojim treba ići. Od progonitelja crkve postaje apostol naroda. Dosta mu je bila samo Milost Božja, da sve ono što jest, po čemu je bio prepoznatljiv i priznat stavi u službu Božju i da se u potpunosti ostvari kao Božji ugodnik, pronoseći slavu njegovu sve do na kraj svijeta.

Život i jednog i drugog sveca odisao je ljudskošću i dobrotom, postojanušću i povjerenjem, te je upravo Bog iskoristio te ljudske elemente, kao podlogu da njoj izgradi prvake apostolske, čuvare i pronositelje vjere po svem svijetu do dana današnjega.

Osim što možemo crpiti neizmjerno blago iz života ovih svetaca, kako bi i sami po njihovu primjeru služili Gospodinu, nemojmo zaboraviti da smo i večeras došli susresti ove naše svete apostole, kao našu braću i prijatelje, naše moćne zagovornike kod Gospodina. Uputimo im stoga svoje molitve i zahvale, molimo njihov moćni zagovor za naše obitelji, našu Domovinu, za svetu Crkvu, današnje pastire, kojima je povjereno da vode, posvećuju i naučavaju, te za ovu župnu zajednicu čiji su moćni zaštitnici sveti Petar i Pavao. Neka nas sve Gospodin, po njihovu zagovoru, obdari darom ljudskosti i dobrote, da budemo dobar temelj na kojem će moći graditi crkvu današnjega vremena, poslušnu njegovoj Riječi i postojanu u vršenju Njegovih zapovijedi i življenju po volji Njegovoj.