Dvadeseta nedjelja kroz godinu 2022 –c

U Povijesti spasenja postoje ljudi koji su ozbiljno shvatili život.
S takvim ozbiljnim stavom unaprijed su se odrekli udobnog i mirnoga života.

           Današnja liturgijska čitanja upravo govore o takvim ljudima.

Jeremija (15,10) ne obazirući se ni na koga, propovijeda u slobodi duha Riječ Gospodnju. S takvim stavom izazvao je vojne starješine, koji su ga optužili kod kralja da obeshrabruje narod i ratnike.
           Tužba glasi: Njega treba ubiti.

Kralj im odgovara: vi već odavno ni mene ne slušate, eto vam ga u ruke. Vojna hunta bez suda baci Jeremiju u duboki bunar, u kojem bijaše samo blato.

Kakve li Božje providnosti, na scenu stupa neki nepoznati Ebed-Melek s riječima: „Gospodine, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad postupaju tako s prorokom Jeremijom: bacili su ga u zdenac…. umrijet će od gladi.“

Kralj zapovijedi Ebed –Meleku: „Povedi trojicu i izbavi proroka Jeremiju iz zdenca dok nije umro“.
Današnji Psalam (40) iscrtava Jeremijino stanje: „Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga, noge mi stavi na hridinu i korake moje ukrijepi.“

Ovakvi likovi, poput Jeremije, nadahnjuju Pavla u poslanici Hebrejima i njegove riječi glase: „Braćo! Okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!“

Razlaže Pavao neustrašivu vjeru starih patrijarha i proroka i poziva kršćane da upru pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa.

On je božanski uzor prema kojem vjernik mora težiti, jer predvodi u borbi za Božje kraljevstvo.
Da izvrši Božju volju, on „podnese križ, prezrevši sramotu“.

               Pavao nadalje tvrdi: Vjernik svoju vjeru temelji na njemu, koji svoju životnu borbu protiv grijeha vodi do potpunog predanja na Križ.

Ali, da bi borba kršćana bila zakonita i sveta, u nju se ne smije uvući nikakva ljudska ni osobna pobuda ili cilj. Tu borbu smije pokrenuti samo onaj oganj ljubavi o kakvom Isus govori u današnjem Evanđelju.

„Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo?“ „Nisam došao donijeti samo mir, nego i razdjeljenje“ (Lk 12 49-53).

O kakvom je „ognju“ riječ?

U Svetom Pismu „oganj“ se često pojavljuje kao simbol Božje ljubavi koja čisti ljude od grijeha.

Ljubav, nikada ne kaže dosta, ona je poput vatre i ima snagu plamena, a razbuktava se svakim razgovorom, bilo s Bogom, bilo s čovjekom.

Na dan Pedesetnice-Duhova, Duh Sveti – božanska ljubav – silazi na apostole u obliku ognjenih jezika, koji pročišćava njihova srca i zapaljuje njihovo apostolsko poslanje.

Sam Isus, otvoreno danas tvrdi:
             Njegovi apostoli i učenici moraju imati unutarnji mir kao znak usklađenosti čovjeka s Bogom, ali ga on ne oslobađa borbe od suprotstavljanja svemu onome što se suprotstavlja Božjoj volji.

Tada se i najmiroljubiviji kršćanin mora neustrašivo i odvažno boriti poput Isusa, Pavla, Jeremije … i mnogih drugih velikana u Povijesti spasenja.

Tu borbu smije pokrenuti samo onaj „oganj“ ljubavi kojeg je Isus došao baciti na zemlju s jednim ciljem da svuda plamti na slavu Oca i na spasenje ljudi.

Ljubav očito traži ljubav, a pokazuje se djelima u svakodnevnom nastojanju oko odnosa s Bogom i s ljudima.

Sada razumijemo Pavla dok govori:
„Odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje …“ pa makar on dolazio od najmiliji: brata, sestre, sina, kćeri, oca, majke, snaje, svekrve…

Zaključimo: Ovi veliki likovi otkrivaju tajnu naših obiteljskih i kršćanskih odnosa.

Župnik