Ef 4, 1-6: Nakon što je Pavao izložio cilj stvaranja ovoga svijeta i ulogu Crkve u ovome svijetu, sada želi nešto reći o graditeljima novog Božjeg svijeta. Novi život u ovaj svijet unose kršćani. Čuju se riječi: poniznost i blagost, strpljivost i dostojanstvo poziva, podnošenje u ljubavi i sveza mira, te jedinstvo u Duhu Svetom, jedno tijelo i jedan Duh, jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst, jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima. Ovakvim riječima, Pavao gleda jedinstvo kršćana koje postalo stvarnost, a koje sa sobom nosi moralna evanđeoska načela kao posljedicu koja slijedi iz izloženog nauka. Drugim riječima, Pavao izlaže profil jednog kršćanina, a time i kršćanske zajednice u ovome svijetu. Budući je kršćanin novo stvorenje, načela njegova života moraju odgovarati njegovoj naravi. On se više ne može vladati samo kao čovjek, jer je dijete Božje. Njemu je BOG, OTAC. Kršćanska je stvarnost nagomilana sila opremljena ljudskom i božanskom snagom, koja po sebi teži da se upotrijebi. Tu se mora osjetiti snažna veza između kršćanskog nauka i života, između vjere i djela. A ljubav je uvijek nadnaravna poveznica koja daje sigurnost jedinstvu. Iz svega proizlazi „mir“ koji je plod Božjeg djelovanja i ljudskog zalaganja. Sada se može nazreti zašto Pavao odmah na početku poručuje: „… živite dostojno poziva kojim ste pozvani.“ Ustvari, dostojno živi svoj poziv onaj koji je na Kristovom PUTU, „jer Gospodin ravna našim koracima“ (Ps 36,23). Moramo znati da je BOG OTAC, nekima Bog, a nekima Otac. Bog Otac je uvijek Otac sinovima koji vrše volju Očevu i oni su baštinici dobara Očevih. A onima kojima je samo Bog, njemu je on Stvoritelj i Gospodar. Sjetimo se Isusove veliko svećenička molitve u kojoj moli: „Oče, daj da kao što smo ti i ja jedno tako i ovi budu u nama jedno“ (Iv 17,21).

Lk 12, 54-59: Mnogi su već na Isusovom PUTU, ali ima mnogo i onih koji još nemaju prave prosudbe premda vide „znakove vremena“, jer su svjedoci naviještanja Isusovih djela i riječi. Svi su pozvani na obraćenje, i ne treba čekati konačni sud a da se prije nije dogodilo izmirenje. Obraćenje je dobar način da se nađe na pravom PUTU, zašto čekati da Bog izvodi stvari u zadnjem susretu na čistac. Drugim riječima, gdje sam bio i što sam radio ranije. Isus snažno i prodorno utire PUT, a oni koji su na PUTU dobra su „slika Božja“, nisu kopija, niti sjena, nego Božji original. Oni kao i Krist vrše volju Očevu.