Kršćanstvo nije filozofija kao plod ljudske mudrosti, nego je Objava odozgor (XXII.tj.ut.)
1 Kor 2, 10-16: Dok se Evanđelje ukorjenjuje u gradovima Grčke, koja je u to vrijeme sjedište svake ljudske mudrosti, Pavao svraća pozornost Korinćanima, da kršćanstvo nije filozofija, još manje neka naravna religija zasnovana na ljudskoj mudrosti, nego Objava odozgor. A Objava je prava mudrost, jer je to Božja mudrost. Ona je uvijek tajanstvena za upravljače ovoga svijeta. Do nje se dolazi samo vjerom, a vjera je Božji dar-milost Duha. Da su sinovi ‘ovoga svijeta’ znali (čitaj sinovi Zloga), što se krije u Kristovoj smrti, ne bi je dopustili, jer im je donijela propast. Božja mudrost nema ništa zajedničkog s mudrošću svijeta. Nju posjeduju samo „savršeni“, to jest oni koji u sebi osim tijela i duše imaju i Duha Svetoga. On im daje mogućnost da je upoznaju i da je drže kao milost razumijevanja svega što je naravno i ono što je u Objavi nadnaravno. Dakle, Pavao naglašava dva puta: jedan je onaj kojim ide ‘zemaljski svijet’ i pripadaju carstvu grijeha, a na drugom su Putu oni koji su primili milost Duha Svetoga i pripadaju Kraljevstvu Božjem. Drugim riječima, Pavao kaže: da nije duša suprotstavljena tijelu, nego, duša i tijelo su suprotstavljeni Duhu Svetom kojeg kršćani primaju snagom nadnaravi djelovanja Presvetog Trojstva u krštenju i ostalim sakramentima. Pavao ide prema jasnoj kršćanskoj duši koja se otvorila djelovanju Duha Svetoga i time odabrala Put spasenja.
Lk 4, 31-37: Današnje Evanđelje, nakon Isusovog predstavljanja i propovijedanja u Nazaretu, donosi događaj iz sljedeće njegove propovjedničke postaje u gradu Kafarnaumu. Isus je opet u sinagogi. Riječi Pisma i Isusovo propovijedanje otkrivaju slušateljima silnu moć kojom Isus mijenja ljude, potičući na obraćenje, on im donosi spas i oslobođenje. Nakon propovijedi, snaga Isusovih riječi, još će više biti osnažena ‘ozdravljenjem opsjednutog čovjeka usred hrama’, koji u Isusu prepoznaje „Sveca Božjega“. Kao i u Nazaretu, gdje je po riječima proroka Izaije predstavljeno očitovanje Isusove mesijanske službe, koja je odozgor, tako i ovdje u Kafarnaumu, sile Zloga očituju Kristovo Božanstvo. Isus zapovijeda silama Zloga i one mu se pokoravaju. Svi prisutni postaju svjedoci tog čudesnog Isusova djela i bivaju zaprepašteni silnom Riječju Isusovom. S razlogom slijede komentari: „Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!“ Oslobađajuća snaga je tu. Tko je, dakle, On? Nakon ne prihvaćenosti i nerazumijevanja Isusovih riječi u Nazaretu, u Kafarnaumu oduševljenje. Redoslijed postaja, propovijedanja i samih čudesnih Isusovih djelovanja, očito je složen božanskom Providnošću, odozgor.