Kršćanin treba svoj život graditi na vjeri, nadi, istini i molitvi Duhu Svetom (8.tj.k.g.sub.)

*********

Jd 17.20b-25: Judina poslanica pisana je negdje oko 80 godine po Kristu. Autor se suočava sa situacijom sličnom onoj koju odražava Druga Petrova poslanica tako da je to u srži paralelan tekst. Juda piše kršćanskoj zajednici koju iznutra potkopavaju neki ‘uljezi’ u Evanđelju i žele je krivim naučavanjem podijeliti. Riječ je o nemoralnim pojedincima koji sebi umišljaju da posjeduju neko spoznanje, protive se vlasti, pohlepni su, vrlo sebeljubni, spremni ako im to ide u prilog podržati i najapsurdnije ideje.
Njihov je usud propast, kao što je usud Sodome i Gomore, Kajina, ili Bileama. Ovi biblijski likovi pokazuju kakvim su grijesima bili okaljani lažni učitelji.
Juda želi pozvati ljude na složan otpor tim pojedincima. Kršćanin nije bez obrambenog oružja, ali ga mora znati i upotrijebiti u vlastitu obranu. On mora život graditi na vjeri, nadi, istini i molitvi Duhu Svetom i živjeti u svjetlu ponovnog Kristovog dolaska.
Izgleda da je Juda bio suočen sa situacijom poput Isusa u današnjem Evanđelju.
********
Mk 11,27-33: Dok je Isus obilazio hramom, nakon što je istjerao trgovce iz hrama, glavari svećenički, pismoznanci i starješine smišljaju upit: „Kojom vlašću to činiš?“Moramo znati s kim Isus ima posla dok u Hramu pravi dramatičnu situaciju. Za ovakve čine koje Isus čine ide se odmah pred Veliko vijeće koje je imalo oko 70 članova. Naime, Veliko vijeće je sastavljeno od laičkog plemstva, velikih svećenika i književnika kao tumača zakona. Isus im nije dao odgovor, jer oni koji pitaju drže sebe gospodarima istine i svetosti koja njih oslobađa obveze poštenja i čestitosti. Da bi zaštitili svoju istinu dopuštaju si laž i zastranjenje, poput primjera Hrama kojeg su pretvorili u razbojničku špilju, a Hram bi trebao biti Dom Gospodnji i Dom molitve.