Sedma vazmena nedjelja 2024-b

Kršćanska braćo i sestre!

Evo, što kaže poruka iz Ivanova evanđelja koju čitamo na današnju nedjelju:
„Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina! Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet.“ (Iv 17, 16 – 19)
           To su Riječi Isusove velikosvećeničke molitve Ocu na posljednjoj večeri.
           Iz njih vidimo da Isusovi učenici imaju u ovome svijetu svoje poslanje.
Evo što kaže koncilski dokument „Radost i nada“, br 1:
„Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu.
Kršćansku zajednicu naime sačinjavaju ljudi, koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti na njihovu hodu prema Očevu Kraljevstvu. Oni su primili poruku spasenja da je iznesu pred svakoga.

Zato zajednica kršćana doživljava sebe doista usko povezanom s ljudskim radom i s njegovom poviješću.“
Istina je onoliko vidljiva, koliko su kršćani odvažni nosioci Božje poruke i riječi za svoje vrijeme.

Upravo po kršćanima Bog razgovara s narodom, s ovim svijetom.

On ga kori i potiče.

Stoga kršćanin svoju službu u ovom svijetu vrši kao i Krist: životom i riječju.

A u Kristu se očitovala sva Božja istina. „On je pun milosti i istine“ (Iv 1,1-4)
Kršćanin mora težiti punini milosti i istine.

Inače, ljudi ne bi mogli živjeti zajedno kad ne bi imali međusobnog povjerenja, tj. ne bi govorili istinu jedni drugima.

Život je taj koji govori. Kršćanin mora kao i Krist svojim životom očitovati Kraljevstvo Božje ili novi Božji svijet.

Kršćanin se mora gibati u okružju Duha Božjega ne samo u okružju tijela.

To mora biti vidno na radnome mjestu, u obitelji, u međuljudskim odnosima.
Osim svjedočanstva riječju, kršćanin je pozvan trajno govoriti, razglašavati, oduševljavati i poticati ljude s kojima živi prema Isusu Kristu.
         Uz svjedočanstvo života ide i riječ naviještanja.
           Iskustvo ljubavi i dobrote Božje koju je sam doživio u Isusu Kristu mora prenositi drugima.
I sam Krist proglašuje pred Pilatom da je došao na svijet  dati svjedočanstvo istini  (Iv 18,37)
Više je nego očito da Isus  poštuje vrhovnu normu što to želi Otac.
Zato Sv. Pavao poručuje:
Kristovi učenici „obukli su novoga čovjeka stvorena po Bogu u pravednosti i svetosti istine.“

Svako lažno svjedočanstvo je kršenje Božje zapovijedi.

Kristovi učenici moraju poštivati dobar glas drugih osoba. Veoma je česta napast klevetom i ogovaranjem  narušiti  svjedočenje i služenje istini.

Svatko mora suobličiti svoj život evanđeoskim zapovijedima bratske ljubavi.
Iako je istina sama po sebi lijepa,  uvijek valja voditi računa je li prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita. (KK 2488)
Lijepo to uobličuje Sveti Ivan, kad kaže:
„Ljubljeni! Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge…. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.“ (Iv 4,16)

Župnik