1 Kor 6,1-11: Pavao, iako obrazovan u grčkoj kulturi, itekako je poučen u uvjeri i kulturi svojih praotaca. On je prvenstveno Židov. Zato danas čujemo, zašto tako nedvojbeno nastupa prema kršćanima u Korintu. Njegovo nepovjerenje u standarde, a osobito u pravednost poganskog svijeta, naglašeno je usmjerena da kršćani sve svoje sporove rješavaju među kršćanima, a ne pred poganskim sudištima. Pitamo se zašto? Ponajprije, parnice su veliko zlo među kršćanima, a još veće je zlo kada kršćani traže pravdu pred nevjernicima. Tražiti pravdu pred nepravednima, to je nedostojno kršćana. Kršćani koji će zajedno s Kristom suditi i otpale anđele, sada traže pravdu pred onima koji nemaju pravdu, dane od Boga i nisu sami opravdani. Bog je Krista učinio Vrhovnim sucem i prepustio mu sudačku službu, i u njoj sada i kršćani imaju udjela. Tražiti pravdu od onih, do koji Crkva ništa ne drži, značilo bi vratiti se na neopravdani, grješni i neotkupljeni svijet, poganski svijet. Neka vam to bude na sramotu, ako nemate među sobom jednog mudrog koji bi mogao rasuditi među braćom. Gdje je onda kršćanska mudrost življenja. Zar nije s krštenjem nastupio sudbonosni preokret koji je razdijelio život na dva područja: grijeh i svetost, život bez Boga i s Bogom, na osudu ili milost, smrt ili život. Po krštenju ste to što jeste, i od toga uvijek treba polaziti. Drugim riječima, primili ste milost oproštenja, opraštajte. Primili ste milost strpljenja, zašto onda nemate snage otrpiti nepravdu? Gdje su tu plodovi kršćanskog Duha kojega primiste u obilju? Posvećeni ste, da posvećujete i otkupljujete druge, a oni koji ponovo ustrajavaju u grijehu neće baštiniti Kraljevstva Božjega.

Lk 6, 12-19: Kod Pavla, već duže vrijeme vidimo kakav bi trebao izgledati ‘profil’ jednog kršćanina. Danas kao i prethodnih dana, vidimo kod Isusa, kakav bi trebao izgledati ‘profil’ jednog „apostola“. Nakon što su izneseni okvirni standardi za jednog Isusovog učenika, Isus izabire svojih dvanaest „apostola“. To su budući misionari koje će Krist poslati, najprije u judejske i galilejske krajeve, a po uskrsnuću u cijeli svijet kao svjedoke Kristova života, smrti i uskrsnuća. Sada Isus nije sam. S njim su stalno njegovi „apostoli“. Za njima je išlo, kako danas čujemo u Evanđelju, silno mnoštvo učenika i naroda iz svih krajeva. Svi su tražili da ga se dotaknu. Tada bi svi ozdravljali od raznih bolesti i pritisaka sila Zloga (grijeha). Ako povežemo kasnije djelovanje Pavla u prvim kršćanskim zajednicama, on upravo to i naglašava kako su kršćani opravdani, oslobođeni od sila Zloga, posvećeni i osposobljeni Isusovim Duhom kojega su primili. Nameće se pitanje, gdje je tu djelatna milost samih kršćana?