Ef 3, 2-18: Vidjeli smo u drugom poglavlju, a ta nit se provlači i u trećem, kako su prije Kristova dolaska Božja obećanja bila usmjerena gotovo isključivo na Židove. Božji naum u odnosu na ostali svijet ostajao je nedokučiv. Nova faza tog nauma objavljena je kad je Pavao poslan da prenese poruku spasenja poganima. Krist ujedinjuje ljude iz svih naroda. To ujedinjenje otkriva očima svijeta, kao silama koje njime vladaju, Božju moć i mudrost. Vidno je, kako Pavao sve više prodire u Božje djelo spasenja, tim više pada na koljena da Bogu zahvali i sve jače moli da se ono potpuno ostvari na ljudima. U svojoj skromnosti, svoj apostolski poziv vidi isključivo kao nezasluženi dar i Božju milost. To je tajna Božje volje, koja mi je dana objavom, da spasi sve ljude i sav svemir po Kristu. Sva starozavjetna proročanstva o spasenju svih ljudi, sada su objavljena na jasan način Pavlu. Očito je Pavao poseban Božji odabir i sredstvo po kojem će ona silna Božja moć što je Krista digla iz groba doći do pogana i njih uskrisiti. Pavao, stoga, ne krije ponos što je na takav način postao sudionikom u veličanstvenom djelu uskrisavanja cijelog svemira. On taj ponos stavlja na pravi temelj kad kaže „meni manjemu od najmanjega…darovana je ova milost.“ Pavlov ponos nije se pretvorio u oholost, nego pred tolikim darom i čašću saginje glavu do zemlje. On je vidno sretan apostol, ne samo zbog toga što posjeduje toliki dar, nego što ga može dijeliti poganima. To je razlog da će tek osnutkom Crkve i primanjem Duha Svetoga, sama Crkva otkriti cilj stvaranja. Iako su Kristovo utjelovljenje, smrt uskrsnuće i uzašašće bili poznati, pravo im je značenje otkriveno tek Apostolima i Crkvi. Svijet je stvoren za duhovne ciljeve i ti su ostvareni u Crkvi. U njoj se dobro vidi kako su svi događaji i svi povijesni koraci usmjereni prema Kristu i kako su sve stvari zato na svijetu da proslave Krista. Time se otkriva mnogolika Božja mudrost svim stvorenjima na nebu i na zemlji. Bog je planom spasenja, potpuno zaobišao mudrost i slutnje svih zemaljskih poglavarstva i vlasti. Sada to moraju učiti od Pavla i Crkve. Bog je išao drugim putem nego su oni očekivali. Kad u mudrosti, očitovanoj u stvaranju, svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga, Bog je odlučio ludošću propovijedanja o križu spasiti one koji budu vjerovali (1 Kor 1,21). Umjesto veličanstvenosti stvorenja dolazi križ, umjesto ljudske mudrosti, vjera. Ona sjedinjuje s Kristom i od svih ljudi čini Kristovo tijelo koje je puno božanskog života. Pokraj te stvarnosti nikakve druge sile ni njihova mudrost nemaju više tla pod nogama.

Lk 12, 39-48: Budnost u službi, kaže Isus vrijedi za sve u zajednici kršćana. Ta budnost je stalna briga za povjerene ljude, upravo tako, kako to apostol Pavao čini, što je vidljivo u gore iznesenom tekstu. Stupanj odgovornosti nije isti, kaže Isus, kome je mnogo povjereno, od njega se traži i veća odgovornost.