Duhovna obnova (8.veljače 2024.)

Današnja čitanja nose u sebi radost poruke koju Bog ostavlja odmah u stvaranju muškarca i žene.

Bog stvara ženu potpuno jednaku muškarcu.

Oboje od iste tvari, muškarac i žena bit će sjedinjeni u jedno tijelo.

Žena zauzima središnje mjesto u današnjim čitanjima.

Prva žena liječi muškarčevu samoću i ravnopravna mu je kao ni jedno drugo stvorenje.

Žena donosi radost i postojanost prvom čovjeku i to je pozitivno utjecanje žene.
Za normalan rad Duha i duše potrebno je postići i fizičko jedinstvo tijela.
Muškarac se boji svoje samoće.
Zato poskakuje ko jelen od radosti i viče: „Evo kosti od mojih kostiju, evo mesa od mojega mesa.“

Iz Knjige Postanka iščitava se da muškarac i žena odijeljeni jedno od drugoga gube važne darove i kvalitete.

Ovih dana čitamo povijest dvojice Kraljeva: Kralja Davida i Kralja Salomona.

Iako slavini otac i sin, u njihovom životu presudnu su ulogu odigrale žene.

Kada se živio Božji zakon u obitelji, kraljevstvo je imalo blagoslov.

Kada to nije, kraljevstvo je imalo velike probleme.

Ako pogledamo Salomonov otpad od Gospodina koji se događa u starijim godinama , njega možemo pripisati ženama pogankama.

Razlike u vjeri i kulturi bile su presudne.

 

Ovdje treba uvažiti biološke razlike između muškarca i žene koje se međusobno upotpunjuju, i to treba shvatiti kao bogatstvo punine u jedinstvu.
Ono je očitovanje Božje slike, božanske dobrote, božanske ljubavi, snage i vjernosti.

Tako brak postaje model svakog ljudskog prijateljstva i zajedništva.

Stvoren je u prvom raju i dovršuje se u vječnom nebeskom raju.

Nažalost, povijest istaknuti kraljeva Davida i Salomona, ističe isti zahtjev vjernosti i ljubavi, ali ovaj put negativno.
Salomonovo se srce priklonilo ženama, koje su poganke, i tada griješi protiv Gospodina.

Potraživanja vjernosti prema ženi su velika, ali i potraživanja prema Gospodinu su velika.

Ni jednu se vjernost ne smije izgubiti. Bog je u konačnici Stvoritelj tog bogatstva koje se krije u muškarcu i ženi.

Ni čemu se, i nikome, ne smije dati prednost ispred ljubavi i vjernosti drugoj osobi.

Isusu je to područje prevažno, a to potvrđuju sljedeće njegove riječi:
„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13)
U tom kontekstu razumijemo i druge Isusove riječi:
„Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.“

Načelo je jasno, ne samo da ne smijemo staviti nešto drugo ispred bračnog partnera, prijatelja ili člana zajednice, već ni sebe ne smijemo stavljati ispred njih.

Takav život uvijek je u suglasju s voljom Božjom.

U današnjem evanđelju, Isus čini čudo jednoj ženi Grkinji, poganki, takav potez nadilazi postojeće okvire uobičajeni normi.
On čini čudo, ali riječju se ograđuje, jer Žena nije spremna na sakramentalne darove prije obraćenja i sjedinjenja u Duhu ljubavi.

Pogani nisu još pripremljeni na obraćenje i sakramentalnu milost.
Isus ne želi napraviti pogrešku koju je počinio Salomon.

I on se ograđuje izjavom: „Pusti da se najprije nasite djeca (mislio je na djecu Abrahomovu); jer nije pravo uzimati kruh od djece i baciti ga psićima.“

“Da, Gospodine“, odvrati mu ona, „ali psići pod stolom dobiju od dječji mrvica.“ Zbog te riječi Isus čini čudo. Ovo je nagovještaj sveopćeg kraljevstva…

A kad je došlo vrijeme obraćenja pogana, Pavao će to u poslanici Galaćanima (3,28-29) ovako reći:
„Nema više: Židov ni Grk! Nema više: rob-slobodnjak ! Nema više: muško-žensko! Svi ste Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.“
Ljudi čiji preci nisu Židovi postali su djeca Abrahamova sjedinjena s Isusom, novim Izraelom i tako imaju udjela u obećanjima.
Isus, nije ponovio pogrešku Salomona.

• On čini djelom, ali riječju se ograđuje, jer još nije došlo vrijeme.

Žena zaista nije spremna na sakramentalne darove prije obraćenja i sjedinjenja u Duhu ljubavi.

U obitelji se živi sakrament braka i tu treba bazični temelj duha biti isti, tu razlike vjere i kulture nisu dopuna, nego prepreka.

Iz svega iznesenog vidimo, koje su temeljne radosti muškarca i žene.

Vidimo koja je prevažna uloga žene.

Vidimo iz primjera koja je uloga prve žene Eve, i tolikih drugih biblijskih presudnih uloga povjerenih ženama.

Danas možemo vidjeti koju je važnu ulogu imala žena i majka u obiteljima u kojima smo se sami rodili i odrastali.

Imamo priliku zahvaliti Bogu za jedan zaista prevažan lik žene u povijesti ljudskog roda, ali u povijesti našega života, a to je lik Blažene Djevice Marije.
Svatko od nas nosi svoje zavjetne želje u duši.
Jedno je sigurno da nemamo svi jednako upaljeno svjetlo u duši da se te želje prepoznaju. Netko je dušu rasvijetlio sa svjetlom od 10 Wati, netko sa svjetlom od 20 Wati, a netko je sigurno sa svjetlom i od 100 Wati.
Ta energija duha važna je u komunikaciji s Majkom.