Home Kako naviještati evanđeosku Istinu u prostoru u kojem mi živimo, i vremenu kojeg mi živimo? (XIV.tj.sub.)

Kako naviještati evanđeosku Istinu u prostoru u kojem mi živimo, i vremenu kojeg mi živimo? (XIV.tj.sub.)

Kako naviještati evanđeosku Istinu u prostoru u kojem mi živimo, i vremenu kojeg mi živimo? (XIV.tj.sub.)

Kako naviještati evanđeosku Istinu u prostoru u kojem mi živimo, i vremenu kojeg mi živimo?

(XIV.tj.sub.)
********

Iz 6,1-8: U Izraelu je vjerski zakon strogo branio gatanje, magiju, kao i obraćanje vračevima tuđinskih naroda. Božji se narod morao obraćati jedino svome Gospodinu koji je u prikladno vrijeme podizao proroke u narodu. A proroci su govori u Božje ime, upoznavali narod s njegovom voljom i kad je to bilo potrebno, proricali su buduće događaje. „Prorok“ označava „onoga koji govori unaprijed“ o stvarima koje će se dogoditi. On uvijek govori u Božje ime i Božjim autoritetom . Tako jutros čujemo jednog od najvećih proroka, proroka Izaiju. Tekst kojega čitamo je uvod Druge knjige o ‘EMANUELU’. U njemu Prorok govori o svom tajanstvenom pozivu. „Vidjeh Gospoda, u Svetištu nad Svetištem, gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu.“ Svetište je ispunjeno slavom Božjom iz kojeg se čuje klicanje: “Svet! Svet! Svet Jahve nad vojskama! Puna je zemlja Slave njegove.“ Svetost Božja je središnja tema Izaijinog navještaja. On je ‘Svetac Izraelov’. Ova Božja svetost zahtijeva od čovjeka da i on sam bude posvećen, to jest odijeljen od svega profanoga, očišćen od grijeha i dionik Božje ‘pravednosti’ (svetosti). Zato će i sam Izaija zatražiti žeravu da mu očiste usne i jezik kako bi bio prikladan biti Božji glasnik. Proroka se Izaiju, zbog istine i vjere koju naviješta , često naziva petim evanđelistom, jer su njegove riječi lako uklopljive u evanđeoske izvještaje o Isusu.
***********

Mt 10,24-33: Kod proroka Izaije vidimo kako su važne čiste usne i jezik, jer njima se prenosi poruka „Sveca Izraelova“, a sada vidimo kako Isus na prikriven način iznosi svoju poruku, kako ga oni nepoželjni slušatelj (farizeji) ne bi razumjeli. A svojim učenicima je sve na samo tumačio svaku prispodobu. Učenici su imali zadatak prenositi Riječ njegovu (dok on govori) drugima na uho. Što to ustvari znači?
On ostavlja svojim učenicima jasan pristup Istini: „Što vam danas govorim u tami, vi recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedate na krovovima….. jer moj čas dovršenja još nije došao.“ Djelo će moje biti dovršeno tek po smrti i uskrsnuću. Tek tada će njegovi učenici moći i morati naviještati sve bez ikakva straha sasvim otvoreno, pa slikovito rečeno i na krovovima. Smrt i uskrsnuće otvorit će put Istini, a vi se ne bojte onih koji mogu ubiti tijelo, oni duše ubiti ne mogu. Prorok i Učenik Isusov moraju propovijedati otvoreno i smjelo. Time je jasna poruka i za nas, ako smo Kristovi učenici, a po Krštenju jesmo jer nas je žerava i milost Duha Svetoga očistila, kako naviještati evanđeosku Istinu u prostoru u kojem mi živimo, i vremenu kojeg mi živimo.