Četvrta nedjelja kroz godinu 2023.-a

Dragi kršćani,
Kad god i tko god, želio ili želi postići novi svijet mora učiniti nešto za njegovu promjenu.

Uz pitanje: što će učiniti novi borci za promjenu svijeta, što ću ja učiniti ili što ćeš ti učiniti za ovaj svijet, važno je pogledati što je Isus učinio za promjenu svijeta i što danas čini po onima koji predvode narod?

U prošloj nedjelji čuli smo Isusa kako se očituje kao navjestitelj kraljevstva Božjega.

U  ovoj nedjelji Isus objavljuje čudesnu duhovnu stvarnost koja vrši „eksploziju Duha“ koja zahvaća u ljudsku povijest.

Iz Evanđelja saznajemo: Isus je posvuda okružen narodom koji očekuje novi život.
To je narod koji očekuje novi izvor sreće.
Okružen je onima koji sreću vide u bogatstvu, ugledu i moći, i to upravo narod  ne želi.
Zato:, „Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stade ih naučavati.“  (Mt 5,1-2)
I sada ide novi profil pravih boraca za promjenu svijeta.

 

„Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!
Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju…“ (Mt 5. 1-12)
U svim tim vrstama ljudi ima jedna zajednička temeljna oznaka, koja ih čini prikladnim za kraljevstvo nebesko, a to je otvorenost prema Bogu. Oni se ne oslanjaju samo na materijalna dobra, niti na svoje moralne snage, oni svoje pouzdanje stavljaju u Boga.

 

Isus predlaže novi i drugačiji put do ljudske sreće.
Temeljno je pitanje: Kome je Isus namijenio ove Radosne vijesti?

On poziva sve na svetost  i moli za ljubav: mlade i stare, svećenike, političare, zdrave, bolesne, učene, manje učene, baš sve.

 

Nije bitno ni okolnost života, nema izgovora za poček.

Isus blaženstvima poziva na pravi put i dostojanstvo ljudskoga života.

Isus želi reći, tko je sretan, tko je radostan, znajući da u svakom čovjeku čuči težnja za vječnom srećom.

Isus jasno poručuje svojim sljedbenicima:

Radujete se i kličite, vaše vam sreće nitko ne može oduzeti.

Upravo do tog cilja da se postane „blažen“ – sretan ili radostan, čovjek često traži sreću tamo gdje je nema, gdje se nalazi samo tamna strana njegova života.

Ovo Isusovo pravilo života potvrdio je Bog po proroku Sefaniji još u Starom Zavjetu:
„Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod..“ (Sef  2,3)
Zato Isus gradi temeljnu misao: samo služenje Bogu i čovjeku, čovjeka čini sretnim.
Jer čovjek može biti beskrajno nesretan, makar uživao u izobilju i  posjedovao sve ovozemaljske užitke.
I najčešće je takvima JAO, a to Evanđelje i potvrđuje.

Opasno je ako bogataše i moćnike ovoga svijeta smatramo sretnicima isključivo zbog njihovog materijalnog bogatstva, vlasti ili časti, mudrosti ili ugleda, jer to su samo sredstva i njima se  ispravno valja služiti.
Ali ona sama po sebi ne tvore sreću.
Baš naprotiv, stvaraju velika zla i nesreće, jer što nije po Božjoj  volji, ne može biti za sreću čovjeka.
Iskustvo je pokazalo, povijest je pokazala: Evanđelje je u pravu. Nema sigurne i trajne sreće po onima koji su daleko od Boga.
Takvi narodu nude gorke plodove i na ovaj ili onaj način čovjek završi kao „izgubljeni sin“, daleko od „očeve kuće“ sa „svinjama“.
Sretni su oni koji traže Krista, koji Boga trebaju, koji žele biti „blaženi“, koji žele biti sveti.
Ovaj Isusov govor na gori može rasvijetliti razloge žalosti na ovoj planeti.
Može rasvijetliti razloge moje i tvoje žalosti.
Često Gospodin „grešnicima mrsi putove“ jer „on potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruha daje.“  (Ps 146)
Stoga „neka se raduje srce onih koji traže Gospodina.“
Budemo li u svemu tražili Gospodina, nećemo izgubiti radost.
Ustvrdimo  sada:
Isusova blaženstva  su put do svetosti i sreće.
Tko hoće biti ubrojen među ove „blažene“ mora imati ono unutarnje raspoloženje bez kojega čovjek ne može postati Kristov učenik, a niti može biti po Kristu spašen.

Župnik