Druga nedjelja korizme 2023.-a

Kršćanska braćo i sestre!
Objava svjedoči: Bog se nije nikome objavio a da njegov život nije potpuno promijenjen.
Onome kome se Bog objavljuje, s njime Bog ima posebne namjere u povijesti spasenja ljudskog roda.
„Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh”,govori praotac Jakov, koji iz toga susreta želi potpunu promjenu i blagoslov za svoj život.

On više nije Jakov, on se zove Izrael.

On ne pušta Božje lice s vida i neće ga pustiti dok ga ne blagoslovi, a njegov blagoslov je Jakovljeva svetost.

Izrael je oznaka novog naroda, odabranog naroda, Božjeg naroda čije rodoslovlje počinje dva koljena ranije kada Bog poziva Abrama od kojega će učiniti novi i brojan narod.

Ako ćemo gledati da je Abraham zajednički temelj vjere triju veliki religija: Kršćanstva, Židovstva i Islama, onda se ova proročanska Objava ispunila.

Abram je rođen u Uru Kaldejskom, današnji Irak, i tu prima riječ Objave od Gospodina:

„Idi iz svoje zemlje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov.“ (Post,12)

Siguran u Božju Riječ, Abram odgovara na Božji poziv.

Ide iz zemlje svoje i doma očinskog.

Napušta bogoštovlje svojih otaca te kreće tamo kamo ga Bog vodi.

Prekida sve veze sa svojom prošlošću i kreće u nešto što bi mogli nazvati životnom pustolovinom.

Njegova vjera biva nagrađena najljepšim darom kad dobiva sina Izaka. Njegova vjera dobit će poseban Božji certifikat u Savezu kojeg Bog s njime sklapa, kad u kušnji vjere treba žrtvovati svoga sina.
Spreman je!

 

Od Boga je dobio sina, Bogu žrtvuje sina.

Od toga trenutka susreta Boga, licem u lice, Bog, Abramu mijenja ime u Abraham.

Život je sada potpuno u Božjoj Providnosti.

Svetost Božja u susretu prelazi na osobu kojoj se objavljuje i ona potpuno mijenja njegov život.

Pogledajmo iz novije povijesti događaj susreta Bernardice s Blaženom Djevicom Marijom u Lurdu.
Nakon osamnaest susreta s Blaženom Djevicom Marijom i trenutka kada joj se predstavlja u sedamnaestom susretu po imenu: „Ja sam Bezgrešno začeće“ Bernardica ne ostaje ista Bernardica, ona će otići u samostan i potpuno posvetiti svoj život Bogu i čovjeku.
Umrla je 1879. godine, a svetom proglašena od Pape Pija XI  8. prosinca 1933. Sedamnaest godina kasnije 8. prosinca 1950.  Papa Pio XII  proglašava Dogmu Bezgrešnog začeća.

Svi su ovi događaji, koliko god zadivljujući, još više tajanstveni.

Oni teže nekom ispunjenju Božje Providnosti.

Pogledajte sada poruke sv. Pavla u Poslanici Timoteju, u kojem Pavao upućuje poziv Kršćaninu na susret s Kristom. Ovaj poziv ima korijen u Abrahamovu pozivu i nije ništa manje vrijedan kao i poziv koji je upućen Abrahamu.
Ovo govori Pavao koji je imao prilike susresti uskrslog Krista oči u oči i ostati na životu.

Istina ostao je tri dana slijep.

Kada je treći dan progledao, nije više imao: ni one oči, ni one misli, ni ono zvanje, ni ono znanje, jer se na njega spustila milost Objave kojom nastavlja biti jedan od najvećih Kristovih apostola u razumijevanju i u služenju Riječi Božjoj.

Nije Savo više Savao, nego Savao postaje Pavao.

Zato on kaže: „Bog nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu“. ( 2 Tim 1)

Sada možemo povezati zašto je Bog pozvao Abrahama, On je trebao pripremiti narod iz kojeg će se roditi Krist.

Pavao kaže: Kršćanin je pozvan nakon Kristova dolaska po snazi milosti koja istječe iz njegovih otajstava smrti i uskrsnuća, te slijediti Kristovu Radosnu vijest o spasenju čovjeka.

Ovo isto tvrdi sv. Ivan u svom Evanđelju ( 8,56) kako je Abraham izdaleka vidio dan Kristov – dok ga kršćanin vidi izbliza, i sam je uključen u Kristovo otajstvo spasenja.

Stoga, ako je Abraham s tako spremnom voljom odgovorio Božjem pozivu, koliko li će više kršćanin moći učiniti mnoštvo djela spasenja sada kad je Isus „obeskrijepio smrt i učinio da zasja život i neraspadljivost – po Evanđelju“ ( 2 Tim 1,10).

Kršćanska braćo,
Svima nam je dobro poznato Isusovo pitanje Petru: „Što ti kažeš Petre, tko sam ja?“
Petar izjavljuje: „Ti si Mesija, Sin Boga živoga!“(Mt 16,16)

Šest dana poslije ove Petrove izjave, koja je očito Riječ Božja na njegova usta, Isus povede na brdo Preobraženja trojicu apostola: Petra, Jakova i Ivana.

Događaj preobraženja je veličanstvena potvrda Petrove izjave: “Ti si Mesija, Sin Boga živoga“.

Sva trojica apostola na brdu Preobraženja sada vide pravo lice Kristovo.
Oni vide lice Božje.

Ovo je bilo potrebno jer ide Kristova muka i smrt.

Ovim preobraženjem Božje lice govori: Neće trnova kruna, križ i sva poniženja umanjiti Kristove božanske slave, nego naprotiv slaviti Božansku slavu u ljubavi i slavi Sina Božjega.

Križ je najveći simbol LJUBAVI.
Apostoli su dva puta čuli tko je Isus:

Prvi put na početku Isusovog javnog djelovanja kod krštenja na rijeci Jordanu i

drugi put na skorom završetku njegove apostolske misije.

Pravo ime Isusovo je: „Ovo je Sin moj ljubljeni u njemu mi je sva milina!“(Mt 17)

„Slušajte ga!“

Razumio je taj poziv Petar kad je uskliknuo: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti!“

S Kristom se preobrazio život apostola,

a apostoli su s Kristom preobrazili svijet.

A što radimo mi današnji kršćani?
Valjda smo u stanju barem sebe mijenjati.
Vrijedna je pažnje ona mudra: „Tko je uspio promijeniti sebi, promijenio je cijeli svijet.“
A jednog dana kaže Pavao, takav će imati priliku gledati Boga licem u lice i na životu ostati. On neće umrijeti. Amen!

Župnik