Fil 3, 3-8: Pavao gleda na Crkvu pogana, tj. onu koja nije nastala iz Židovstva nego je sljednica obećanja koja su dana Židovstvu, kao Crkvu koja nije utemeljena na mrtvom slovu Mojsijevog zakona nego na vjeri u Isusa Krista. Ako se itko može podičiti potomstvom Abrahamovim onda je to svakako Pavao, koji je iz roda Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja, po Zakonu farizej, po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran, ali on se tim ne diči, nego naprotiv kaže: sve te povlastice gube snagu pred smrću i uskrsnućem Krista. Pavla, kao da u stopu prate judeokršćani koji u židovskoj obrednoj čistoći vide preduvjet spasenja. Pavao ih čak naziva psima, i tako ih stavlja u red s poganima, jer ono što rade nije Božja volja, nego petljanija, a njihovo obrezanje nije obrezanje, nego sakaćenje. Nazočnost takvih, prava je zaraza na zdravom tijelu Crkve. Za jednog energičnog apostola, kao što je Pavao, nema nikada predaha i spavanja, nego uvijek budnost i spremnost za Kristovo djelo. Nije ni čudo što je takav, uvijek spreman i umrijeti za Krista koji je u njemu i on u Kristu, kad je prošao mnoge nedaće u mnogim mjestima i mnogim narodima. Nije čudo što ga je Marko evanđelista ostavio da ide dalje sam, jer nije mogao izdržati taj orijaški karakter koji se do smrti bori za Krista, a time i za čovjeka. Jedan čovjek, a tako velika djela. Mijenja se svjetska pozornica, dokida poganstvo, ukida ropstvo, skida se kraljevsko gospodstvo, uspostavlja se Božje Kraljevstvo u kojem nastaje novi Božji narod utemeljen na novom zakonu Ljubavi. Kršćanska civilizacija ljubavi zaživljava.

Lk 15, 1-10: Nakon što se prvi čovjek Adam izgubio, a s njime i cijeli ljudski rod biva izgubljen i otuđen od svetosti Stvoritelja, Isus u današnjem Evanđelju ukazuje na pronalazak izgubljenih i zajedništvo sa svima, pa i s carinicima i grešnicima. Zbog takvog Isusovog pristupa, farizejima i pismoznancima diže se kosa na glavi. Židovske religiozne vođe bjesne kao psi. Bjesnoći se suprotstavila Isusova mirnoća koji u prispodobama brani svoj stav. Ne krije Isus da je na djelu očitovanje Božje ljubavi i milosrđa. Izgubljeno se vraća Ocu. Radost se neće moći skriti, ni na zemlji, ni na nebu. Zatvorena vrata neba po Kristu se otvaraju, a on je VRATA kroz koja se dolazi Ocu. A njih još više Krist s Pavlom otvorio.