Dvadeset peta nedjelja kroz godinu 2022.- c

Kršćanska braćo i sestre!
Osam stotina godina prije Krista upravljen je strahovit prijekor izrabljivačima.
„Jao vama, izrabljivači… gazite siromaha…, poručuje prorok Amos.
Ali, sjetite se zakletve kojom se zakle Gospodin:
„Dovijeka neću zaboraviti nijednog djela vašega!“
Socijalni problemi su veliki društveni problem.
Novac, bogatstvo… svi za njim čeznemo, a upravo su oni  podloga iz koje se razvijaju svi društveni problemi.
Česta je to tema u Isusovoj Radosnoj vijesti.
Apostolima, a time i nama kršćanima ostavio je vječna pitanja:

Kako se novcem dobro poslužiti… kako ga ne zloupotrebljavati?

Kako blagostanje graditi, a da ne bude na štetu drugima?

Kako živjeti u miru ako smo u staležu bogatih ili siromašnih?

Kako izbjeći zamkama proračunatoga izrabljivanja drugoga?

Kako živjeti u staležu bogatih, a ne prezreti siromaha?

Kako poštovati život i skrbiti za njega u tolikim staleškim razlikama?

Kako pomiriti u svojoj savjesti objavljenu istinu po Isusu Kristu da je na onome svijetu situacija obrnuta: Siromašnog su Lazara anđeli odnijeli u krilo Abrahama, a bogataš je u teškim mukama?

Kako životno živjeti „Zakon ljubavi prema bližnjemu“?

Braćo i sestre!
Prije nego bilo što kažemo, moramo se pogledati u ogledalo, jer svi smo pozvani poštovati dostojanstvo života u svim njegovim životnim stadijima.

 

Život ne smije biti ne zaštićen i moramo uvažiti Isusovu: „što god učiniste jednomu od moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40)

Dakle, načelo je jasno, ne smijem izrabljivati drugoga ili od njega uzeti, pa mu kasnije pružati mrvice kao milosrđe. Meni ste to učinili, ako tako činite.

Nad takvima će biti primijenjena evanđeoska radost: „Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne“. (Lk 1, 52-53)

Ne zaboravimo nikada,  Božje je milosrđe prema nama vezano uz naše milosrđe prema bližnjemu. Vrata našega srca moraju biti širom otvorena prema zaštiti života, ako tako nije vrata Božjeg srca ostaju zatvorena.
I to je strašno!
No, iako su vrata spasenja uska, Isus u svojim prispodobama o Božjem milosrđu poručuje:
Božja vrata uvijek su otvorena, i Otac uvijek iščekuje…!

U slijedu popunjavanja odgovora na gornja pitanja, vrijedno je znati:

Kada Isus daruje svoju milost, nikada to ne čini polovično.

Isus je uvijek Radost ljudskog srca, on nije bogatstvo, on je radost.

On nije jednom nogom u svjetlu a drugom u tami.

To želi reći i nama kad kaže: „Po djelima će vas prepoznati…“
Zato sv. Pavao poručuje:
„A sam Isus Krist, premda bogat, posta siromašan, da se svi njegovim siromaštvom obogatite“ (2 Kor 8).
Evo kako Pavao, za sve opasnosti života, daje veličanstvenu uputu biskupu Timoteju kako će voditi kršćanske zajednice:
„Preporučujem prije svega da se obavljaju molitve i zahvalnice za sve ljude, za moćnike ovoga svijeta i sve koji predvode narod, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti… jer Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine…“ (1 Tim 2,1-8).
Gotovo je svakodnevna situacija kada smo jako pažljivi u vremenitim poslovima, u dramatičnoj situaciji svoga zdravlja ili u iznalaženju raznih ugođaja za uzbuđenje naših emocija, a tako malo vodimo računa o našem spasenju…
A što na to kaže jedna česta životna slika!
Mornari i svi putnici na moru, usred oluje, bacaju u more sve što imaju iako je to silno markirana roba od uglednih velikih moćnika ovoga svijeta.
A zašto?

Ovdje nema izbora, ili se odreći svega i život spasiti, ili sačuvati sve bogatstvo, pa izgubiti oboje.

U današnjem Evanđelju Isus kaže:.. morate biti mudri i snalažljivi. (Lk 16, 1-13)

Život čovjeka nije slučajnost, on je veliki dar Božji.
Mudro i snalažljivo treba proživjeti život – uvažavajući uvijek Zakon ljubavi – ne sjediti skrštenih ruku, nego u svim situacijama iznaći rješenje za život, ali ne pod svaku cijenu i ne na štetu drugih, jer valja izbjeći brodolom.
Dogodili se brodolomom, ode naša roba i mi, tada je strašna stvar.
Valja znati:
Ako smo stjecali prijatelje, lažnim bogatstvom, onda će nas neprestano tući savjest i slika da su siromasi prirodni Božji prijatelji.
Još je sv. Bazilije u prvim kršćanskim vremenima govorio:
„Kruh koji vam pretječe, jest kruh ogladnjeloga;
odijela koja su u ormarima je odijelo onoga koji je gol;
cipele koje vi mijenjate jesu cipele onoga koji je bos;
novac koji skrivate je novac sirotinje;
djela ljubavi koja vi ne vršite jesu tolike nepravde koje vi činite.“

Zaključit ćemo Isusovim zaključkom iz današnjeg Evanđelja: “Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prijanjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ (Lk 16)

Vjerujem, svatko je od nas pogledao sebe u ogledalu svoje savjesti, i dobro vidio svoju sliku života, a onda bi tek mogao slikati sliku drugima.

Župnik