Petnaesta nedjelja kroz godinu 2024-b

Kršćanska braćo i sestre!
Danas čujemo riječi najstarijeg starozavjetnog proroka, a to su riječi proroka Amosa. Odmah u početku, čim čujemo prve riječi, vidimo da je to veliki borac za pravdu.
Tako je nemilosrdno osuđivao nerede koji su se uvukli u razdoblju materijalnog blagostanja.

On upire prstom u simptome društvene truleži.
Uvriježilo se tlačenje siromaha. Društvo je zapalo u veliki moralni i društveni pad.
Iako je rođen u Judeji, Bog ga za proroka šalje u Sjeverno kraljevstvo. Njegova je baza djelovanja bila u vjerskom središtu u Betelu, gdje je Jeroboam postavio lik teleta, kad se narod podijelio na protivnička kraljevstva.
Amos djeluje u vrijeme kralja Jeroboama (793-753), u doba blagostanja i moći Izraela.
Država je bila bogata, ali trula.
Amos ima zadaću ukazati na društvenu i vjersku korupciju.  Svojim djelovanje zaista je uznemirio savjesti u onima koji su vodili narod.

No, Bog u Kristu želi nanovo pridignuti ljudsko stvorenje ranjeno grijehom.
       On za ostvarenje toga nauma ljubavi traži i čovjekovu suradnju, zato odabire dvanaestoricu apostola koje će najprije poslati Židovima, jer su baštinici izabranja i obećanja mesijanskog spasenja.
A u današnjem Evanđelju, Isus islikava kakav bi trebao biti njegov apostol, za novo vrijeme.
Ponajprije, mora biti spreman, ne propovijedati sebe, nego najaviti blizinu Kraljevstva Božjega.
Apostoli moraju činiti ono što su vidjeli da Isus čini.
Sve što rade mora biti besplatno, jer su besplatno i primili.
Torba, obuća i dvije haljine nisu potrebne.“ Ta vrijedan je radnik hrane svoje.“
Apostol mora imati mir u sebi i nositi ga kao snagu duha kojeg predaje u susretu drugima.
Njegov mir, znak je nadolazećeg mesijanskog spasenja.
Takav pozdrav je s puno Božje moći i snage.
A onima koji vas ne prime i ne prihvaćaju riječ Božju, i predanu snagu mira u pozdravu, mir svoj vratite k sebi.
I nakon toga stresite prašinu sa svojih nogu.
Drugim riječima, njima ste donijeli mir i dobro, a oni vama ne mogu ostaviti zlo.
Vi im nosite blagoslov, ako ga ne žele, odsutnost blagoslova uvijek je prokletstvo.
S blizinom Kraljevstva Božjega započela je na svjetskoj pozornici velika duhovna obnova.
U takvom odrazu Božje ljubavi po Kristu otkrivamo Milost i milosrđe.
A to su počeci kršćanske civilizacije ljubavi.

Bog čovjeku oprašta i poklanja novi život u Kristu.
On Krista predstavlja kao vrelo života, kao crpku koja čovjeku pomaže crpsti vodu iz izvora spasenja.
Ono što su Evanđelisti i apostoli svjedočili o Kristu: Krist to i jest bio, sada je, i bit će do konca svijeta.
Zato mi svaku našu molitvu završavamo riječima: „Po Kristu, s Kristom i u Kristu.“
Krist je dakle neizmjerno crpilište Božjeg milosrđa i dobrote.
Poslušajmo Svetog Pavla:
„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega  Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim …. Njegovom krvlju imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa, po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svojom mudrošću i razumijevanjem …“ (Ef 1, 3-14)
Dakle, s Bogom da sad i uvijek, jer jednostran razvoj naše duše i razuma je opasan.
Teško je održati dušu i razum u zdravoj spoznaji bez trajne molitve i dnevnog bdijenja pred Božjim licem.
           Molitelj zrije u ljubavi i on svakodnevno podiže klonulu dušu.
Tu je Krist, ne samo nedostižan uzor, nego i sam neiscrpno vrelo žive vode, žive hrane za ljudsku dušu i razum.
           Tko otvori prozore svoje duše, tko Božju riječ prima i vjerom u nju, razumije, takav čovjek svednevice vidi podizanje i klonule duše.
Božja ljubav po Kristu, poviješću putuje, ona nas blagoslivlja, liječi, tješi i oprašta.
I nema mjesta vapaju Kristovom apostolu, „… jer pravda će stupati pred njim, a mir tragom stopa njegovih“.   Amen!

Župnik