Druga nedjelja kroz godinu 2024-b

Prošle nedjelje slavili smo Krštenje Gospodinovo.

Krstio ga je Ivan Krstitelj u rijeci Jordanu.
Tom prigodom javnost je mogla vidjeti Isusovu snažnu vezu s Ocem.

Na današnju nedjelju Ivan pred svojim učenicima ukaza na Isusa: “Evo Jaganjca Božjega“.
Te njegove riječi čula su dvojica Ivanovih učenika pa pođoše za Isusom.
Bio je to Andrija brat Šimuna Petra i Filip.

Ivan Krstitelj snažno je uzgibao svijet.

Mnoštvo se ljudi odlučilo za Božje djelo.

Tako i ova dvojica Andrija i Filip.
I oni su kao i Isus, primili krštenje od Ivana Krstitelja.
Ali sada čuju glas: “Evo Jaganjca Božjega!“
Osjetili su i čuli kako postoji neka moć nad njima, koja vodi računa o njihovim brigama i radostima.

Obojica su se pretvorili u uho, jer su osjetili kako  u ovom svemiru postoji neko Uho koje može čuti vapaj za pomoć.

Obojica su osjetili kako postoji jedno veliko Srce koje kuca nad njima, koje njih poznaje i ljubi.

Postoji Netko koji nas okružuje i nosi, podržava i privlači k sebi.

I zato pitaju Isusa: “Učitelju, gdje stanuješ?“

Čuju Isusov odgovor: “Dođite i vidjet ćete.“

Andrija, očito zadovoljan, trči bratu Šimunu i viče: “Našli smo Mesiju!“
To znači „Krist-Pomazanik“.

Upravo njemu u prvom susretu, samo što ga je pogledao, Isus kaže: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!“-  što znači „Petar – Stijena“.

Dogodile su se temeljne odluke, nakon obostrane ispovijedi.

Dobro su čuli jedni druge.

Odgovor je bio jasan: “Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!“ (Ps 40)
Još na krštenju, Isus je osjetio: Nije sam!
Danas su i ova trojica osjetila: Nisu sami!
To je zaista veliki blagoslov. Osjetiti i čuti da čovjek nije sam.
Osiguramo li uvijek iznova  vrijeme za tišinu koja govori, iznova ćemo pronalaziti izvor života.
Tu je Bog koji pomaže. Tu se krije snaga velike mudrosti.

Upravo ta mudrost šalje po Isusu Radost – radosnu vijest. Ona postaje moj blagoslov.

Zahvaljujem ti kao i Andrija što sam te pronašao. Što si postao moja sigurnost.

Slobodno mogu reći: Našao sam Mesiju koji je Krist, po njemu nasta milost i istina.

To je moj susret s Gospodinom.

Gospodinom, koji je rekao: „U kući Oca moga ima mnogo stanova“ (Iv 14,2)
Po krštenju sam postao „ukućanin Božji“. Tu sam kod kuće.
I sam Isus kaže: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Iv 14,23)

Iz ovoga se vidi veoma dobro: Gdje Isus stanuje i gdje trebamo i mi stanovati.

Ako je Petru rekao: „Ti si stijena..“ meni kaže: „Ti si dijete moje“.
Zaista, i jesam po krštenju Dijete Božje. Tako Biblija kaže. Čitaj iz nje, sada i uvijek.
Svaka riječ te Svete knjige je radost, istina i svjetlo.
Osobito je dobro upamtiti Kristove riječi: “Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.“ (Mt 24.35)
Kako su divno osjetili već u prvom susretu Andrija, Petar, Ivan, Matej (Levije Alfejev) da iz Isusa izlazi Božja snaga.
Oni ga slijede. Oni napuštaju stare navike i slijede Gospodina.
Za njih je Kristova riječ bila i ostala, tajna njihove duševne snage.
To Petar i potvrđuje riječima: „Gospodin moj i Bog moj!“
Kada Bog govori, događa se čudo moje preobrazbe.
Sve dok mislim, još ništa nisam do kraja shvatio, ali kad tišina govori, tada je zaista čudo.
Sv. Pavao u poslanici Kor(6)kaže: „Tijelo vaše je hram Duha Svetoga.“ Baš onako kako Bog progovara i zove tri puta Samuela u pravoj noćnoj tišini: Samuele! (1 Sam 3)

Župnik