Kad je pred Bogom brani prava naroda, a kad je je pred narodom, brani Božja prava (18.tj.pon.)

***************

Br 11, 4-15: Jutros čitamo odlomke Knjige brojeva, koji iscrtavaju jedinstven lik Mojsija u Starom zavjetu. U isto vrijeme je predstavnik i posrednik u izabranom Božjem narodu. Tako je Mojsije sredstvo Božjeg djelovanja. Bio je nepokolebljiv kada brani Božja prava i kad pred Bogom brani narod. Bog je predlagao Mojsiju, da nakon izdaje Saveza, istrijebi taj buntovni narod i prihvati da on postane praocem novog izabranog naroda. Mojsije se nije uzoholio tom čašću, nego moli: „Ipak im taj grijeh oprosti… Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao“. I taj se stav ponavlja u svim zgodama. Tako, kad su otišli od Sinaja, narod opet počinje mrmljati. Život je u pustinji uistinu bio težak i narod se nije prilagodio na stegu. Bilo je tu mnogi Božjih opomena, što pojedinačnih što znakovlja koje se odnosilo na cijelu zajednicu. Žalopojke naroda nisu utihnule. Narodu se nakon jednolične „mane“ vraća osjećaj raznovrsne hrane u Egiptu. Ovaj put, Mojsije zaželi sebi smrt zbog tereta kojeg nosi. Ispovijeda svoju dušu i kaže: „…. Ja ne mogu sam nositi sav taj narod“. I Bog priskače s rješenjem da sabere sedamdeset razboritih ljudi na koje će od Mojsijevog duha nešto uliti njima. I to je bilo „Vijeće“ koje je trebalo rješavati manje razmirice i podržavati Mojsija u značajnim odlukama. Osobito će, između mnogih u vijeću, u pomoć priskočiti jedan razborit čovjek koji se zove Jošua, a koji će i naslijediti Mojsija.

***********

Mt 14, 13-21: Onako kako Matej reda Kristov put, dade se naslutiti, da je Isusu, nakon neprihvaćanja Riječi Božje u Nazaretu i ubojstva Ivana Krstitelja, kao proroka koji se suprotstavio onome tko ima vlast, nakana umnažanjem kruha, pokazati tko u biti ima pravu vlast. Iako je pod stalnim pritiscima, umjesto da bude uzrujan i nervozan, on pred mnoštvo naroda, koje navaljuje da ga čuje, izlazi sa srcem. Mnoštvo naroda Isus poučava u mnogočemu. I dok poučava iskazuje veliko sažaljenje nad narodom koje nije samo ostalo na emocijama, nego i stvarno, jer hrani na čudesan način 5000 ljudi. Stoga, Matej, vidno pod utjecajem „večere Gospodnje“ u ovom događaju vidi predskazanje pravog nebeskog kruha kojeg Isus ostavlja kao svoje tijelo u euharistijskom nebeskom kruhu. Drugim riječima, nitko tko k njemu dolazi ne smije biti gladan, „…i nahranih kruhom nebeskim“. Povlači se jedinstvo Božje brige kako to nekad Bog čini s Mojsijem, a sada se sve to događa na još uzvišeniji i božanski način s Isusom u Novom zavjetu. Eto, to je ta božanska glazba na ljudskoj duši i za ljudsku dušu