Sir 48, 1-4. 9-11: Knjiga Sirahova napisana je oko 180 g. prije Kr. Piscu ove knjige važan je praktični cilj poučavati narod u pobožnosti i ćudeređu, tako je ova knjiga važan svjedok moralnih i teoloških pogleda židovstva pred makabejski ustanak. Sirah je morao doprinijeti odgajanju takvih Židova koji će se suprotstavljati helenizmu-grčkoj mudrosti i jeziku. Tako se duhovnost ove knjige temelji na vjeri u Boga Saveza, vjeri koja se dokazuje obavljanjem bogoštovlja i vršenjem djela milosrđa prema bližnjemu. Stoga Sirah potiče na molitvu i poniznost, osuđuje oholost, grijehe jezika, preljub, gramzljivost i lijenost. Čovjek općenito treba izbjegavati svaku vrstu grijeha. Sva ta moralna pouka nadahnuta je religijom i služenjem Bogu. Sirahova je nauka tradicionalna, a sam je bio pismoznanac i kao takav pred kraj svoga života osniva svoju školu u kojoj poučava mlađe u poznavanju Pisma i tada piše ovu knjigu. Nju počinje ovim riječima: „Mnoge su nam i velike darove dali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili njih, zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Za njega mora postojati konačni, božanski sud za svakoga: za grešnike on će biti dan srdžbe, osvete i beskonačne kazne, za pravednike će to biti vječna nagrada na budućem svijetu. Posebnu pozornost pridaje svetoj povijesti svoga naroda, ponosno obnavljajući uspomenu na velike likove i čudesna djela Boža. Tako i počinje 44 poglavlje: „Opjevajmo slavne muževe…“, među koje spada i prorok Ilija, o kojemu danas njemu u spomen čujemo sažeti njegov život i djelovanje. Ali ono što bi bilo važno reći je, da Knjiga Sirahova u grčkom tekstu ima naslov: Mudrost, Isusa, sina Sirahova.

Mt 17,10-13: Ilija i Mojsije su Isusove preteče. Njihova pojava kao i u Knjizi Otkrivenja u 13 poglavlju ima značenje svršetka svijeta, a Isusova slava je početak i najava konačnog stanja svih koji budu u Kristu. Učenici su zapazili Mesiju i njegovu slavu pa se čude što Ilija nije odigrao ulogu njegova preteče koju mu je namijenio prorok Malahija. Isus odgovara da je Ilija tu ulogu obavio, ali u osobi Ivana Krstitelja kojega ljudi nisu prepoznali. Sjetimo se likova s brda preobraženja, tu su bili predstavnici Zakona i Proroka: Mojsije i Ilija, što potvrđuje da Bog svoju povijest s ovim svijetom usprkos svim našim strahovanjima i protivljenjima dovodi do cilja.