Jesu li uopće moguće promjene bez otpora? (13.tj.sub.)

*********

Post 27, 1-5. 15-29. U patrijarhalnim obiteljima, kao što su Abrahamova i Izakova, pravo prvorođenca prenosio je otac kao oporuku blagoslovom koji imao i vjerski i pravni značaj, i taj blagoslov je bio neopoziv, nije se mogao više izmijeniti. Sve je to imalo veliko značenje u Abrahamovom potomstvu jer se tako određivalo rodstvo iz kojeg potječe Božji narod. Svi spomenuti likovi od ove obitelji nisu nevini. Izakovi se planovi razvijaju suprotno onome što je Bog objavio prije rođenja njegove djece (stariji će služiti mlađemu 25,23). Ezav, prema Božjem planu, krši svoju zakletvu (25,23). Jakov i Rebeka, premda u pravu, ne pozivaju se na Boga već varaju i lažu da bi postigli svoje ciljeve. Izak se potpuno oslanja na svoje osjećaje, a oni ga varaju – čak i opip u koji se pouzdavao. Kad mu uši otkriju istinu, ne želi je čuti. Blagoslov ide Jakovu, kako je Bog odredio, ali uz veliku cijenu. Ezav je spreman da ubije. Odnos je između Izaka i Rebeke narušen. I Rebeka neće više nikada vidjeti svoga miljenika Jakova. On mora bježati u izgnanstvo. No stanje blagoslova se ne može promijeniti. Ezav postane praotac Edomaca ( iz toga plemena u Isusovo vrijeme došli su na vlast Herodovci), a po Jakovu teče dalje rodoslovlje Božjeg naroda. Isus će ispričati kasnije priču o izgubljenom mlađem sinu, po kojem teče blagoslov obitelji a stariji ostaje vani (ciljajući na farizeje i pismoznance).

*******

Mt 9, 14-17: Jučer smo vidjeli kako Bog više voli unutrašnje osjećaje iskrena i samilosna srca nego strogo i izvanjsko obdržavanje Zakona. To smo vidjeli i kod proroka. Mesijanska vremena o kojima Pisma Staroga zavjeta govore, pa i proroci, teže ispunjenju, s dolaskom posljednjeg proroka, Ivana Krstitelja, većina je prihvatila put obraćenja postom, molitvom, krštenjem vodom s nakanom da se ubrza dolazak Kraljevstva. A kad se pojavio Isus, s njime su nastupile veoma snažne promjene. Ali nikada promjene nisu išle lako i bez otpora. Promjene uključe svaku vrstu reakcije. Ali Isus neprestano govori o Miru kojeg Bog daje. Za one koji nisu za promjene, poput farizeja, sve postaje problem, pa tako i bilo kakvo kršenje Mojsijevog zakona. Pa tako pitanje: kada i kako treba postiti, Isus u odgovoru pita: Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik (Isus). Kao da je htio reći: sve ima svoje doba, a sada je počelo mesijansko doba. Isus to potvrđuje u slici stare odjeće i stare mješine, te tim slikama islikava staro židovstvo kojemu je suprotstavljen novi duh Kraljevstva Božjega. Tako možemo slobodno ustvrditi, kako i na koji način Bog ostvaruje svoj naum usred ljudskog neznanja i zavisti, straha i nasilja. Možda ovdje najbolje stoji izvještaj Djela apostolskih (2,23): „Njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika (vas židovskih vođa) razapeste i pogubiste.“ I to je cijena uskrsnuća ‘novoga