Izvorni kršćanski duh nosi dobre obrise socijalne osjetljivosti (11.tj.sr.)
***********

2 Kor 9,6-11: Pavao, zaista ne krije radost zbog novonastalih toplih odnosa između njega kao apostola i osnivača kršćanskih zajednica, te Korinćana koji su nadišli unutarnje i vanjske razmirice. U cijelom devetom poglavlju, Pavao želi podići svijest odgovornosti za jedinstvo svih kršćana u duhovnom i materijalnom bogatstvu. Tako bogatiji trebaju uvijek pomagati one siromašnije. Njegovo je pravilo: što tko više daje, više će i primiti. Svako darivanje više obogaćuje onog koji daje nego onoga koji prima. Ako Korinćani budu obilato dali milostinju, Bog će to njihovo „sjeme“ učiniti obilatijim. Pavao je osjetljiv na socijalno pitanje u kršćanskim zajednicama i često potiče da oni koji imaju suviška, pomognu onima koji imaju malo, tako da svi budu zbrinuti. Ovo Pavlovo pravilo vrlo često spominje sadašnji Papa Franjo, što ustvari i jest izvorni kršćanski duh. Nažalost, u današnjem svijetu koji je opterećen mnogim različitim političkim, gospodarskih i nacionalnim interesima, ovo pravilo teško zaživljava. Ako spojimo ono o čemu Isus govori u današnjem Evanđelju s Pavlovim djelovanjem, vidjet ćemo da Pavao samo slijedi Kristova evanđeoska načela.

Mt 6, 1-6. 16-18: Isus nastavlja dopunjavati i nadograđivati vrline i kreposti svojih učenika. Tako upozorava da kršćanska svetost koja tvori dobra djela, Gospodin treba vidjeti, a ne činiti ih, da bi samo javnost vidjela. Ono što je vjernog Židova činilo pravednim (svetim) jesu: Milostinja, molitva i post. Vrlo je to često činjeno usiljeno i bučno u javnosti. U ovim područjima treba slijediti način kako je to Isus činio. On je svojim primjerom i svojim poukama poučavao učenike da treba i kako treba moliti. Molitva treba biti ponizna pred Bogom i pred ljudima. Ona mora biti više izraz srca nego usana i puna povjerenja u Očevu dobrotu. Isus naglašava osobito ustrajnost u molitvi. Tako je potvrđen jasan stav, da u molitvi biva uslišan onaj tko moli s vjerom u ime Isusovo, i traži prosvjetljenje i potporu Duha Svetoga. U molitvi mora biti uključeno oproštenje drugome, i dobro onoga koji nas progoni, a nadasve moliti za dolazak Kraljevstva Božjega i zaštitu u vrijeme kušnje.