Duhovna obnova za Župnu zajednicu 8. veljače 2023.

Ovih dana čujemo Isusovu snažnu poruku: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene“. Ne govori o tome samo Isus.

Biblija potiče na potpuno predanje i cjelovito služenje.

Bog  će ionako sveudilj rušiti zidove koje mi podižemo.

U pripovijesti o stvaranju svijeta zaključujemo: koliko god stvoreni svijet obilovao divnom prirodnom raskoši, on ima osobitu poruku:
Čovjek ima slobodnu volju, kao najviši Božji dar, ipak, mora živjeti u disciplini i mudrosti.
Evo te slike: Gospodin Bog zasadio je vrt svime što je bilo „pogledu zamamljivo a dobro za hranu“ i unj smjestio Adama „da ga obrađuje i čuva“.

U vrtu je bilo stablo spoznaje dobra i zla čiji plod Adam nije smio jesti.

Od Adama se očekivalo da vlada sobom i ponizno poštuje Božju zapovijed.

Naime, stvoreni svemir nije tek dobar, već je mnogo bolji od onoga što zaslužujemo.

Posvetimo malo pozornosti okolnostima u koje je Adam smješten.

Zemlja je bila pusta i prazna jer Bog još nije bio poslao kišu.

Gospodin Bog šalje kišu i otvara izvore voda na zemlju.

Oblikuje čovjeka iz zemlje i udiše u njegove nosnice dah svoga života.

Zasadi vrt… i tamo smjesti čovjeka kojega stvori.

Iz ovakva izvještaja možemo zaključiti da je stvaranje ljudskog života zahtijevalo posebni Božji zahvat – Bog je udahnuo u čovjeka dah života, a vrt nije bio rezultat ljudskog rada i domišljatosti, nego ga je Bog unaprijed pripravio.

Možemo zaključiti da su i dobrota u svakom čovjeku i dobrota izvana „nadnaravne“,ukoliko nadilaze ono što možemo učiniti sami i što zaslužujemo.

 

Mudrost da se prema svijetu odnosimo na najbolji mogući način također je izvan dosega naše inteligencije.

Naravno, ona izvire iz žive aktivnosti našega razuma, ali razuma prosvijetljena Božjom milošću.

To je mudrost koja uključuje dobrohotno poštovanje drugih, ponizan stav brige za bližnje i snagu da ne bude sebičan.

Osjetljivost prema Bogu, uvažavajući Božja djela milosrđa, radost je ljudskog srca koje može dobro rasuđivati u spoznajama dobra i zla.
Bez takve mudrosti u našem srcu počinju se oblikovati zle namisli.
Isus imenuje ta zla djela koja gotovo predstavljaju suprotnost Božjem zakonu.

Kada je Isus pozvao svoje učenike da nasljeduju svetost svoga nebeskog Oca, on ih obvezuje na oštru borbu protiv grijeha koji je uvijek uvreda Bogu, jer krši njegove zapovijedi.

Isusov stav je jasan: „Tko god čini grijeh, rob je grijeha“ (Iv 8,34)
Nadalje: “ Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti..“ (Mt 6,24)
Biblija ima divne iskaze:

Nitko se sam po sebi i svojim silama ne može osloboditi grijeha i dići u visine,

nitko nije u stanju sam se riješiti svojih slaboća…. niti robovanju grijehu:

svima je nužan Krist – uzor, učitelj, osloboditelj, spasitelj i životvorac.

Isus je savršenost nebeskog Oca predočio svakom kršćanskom životu kao normu, obvezujući čovjeka na ustrajnu borbu protiv grijeha da ga u sebi uništi do korijena.

On je danas u Evanđeju jasan kad govori javnosti: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene“
Držite se često uredaba ljudskih, a Božje uredbe kršite.

Pa tako je i Adam radio i zaglavio ne poštujući uredbu Božju.

Morao je umrijeti.

Ovo umrijeti nije samo fizička smrt tijela, nego ugasnuće svake ljubavi od Oca Stvoritelja.

A život bez ljubavi je stanje pakla.

Iz njega nas Isus neprestano čupa i spašava – vodeći nas u slobodi duha, svojim Duhom.
Zato ga je Otac odaslao k nama.

Uvijek su veliki vladari na svojim dvorovima željeli imati barem jednoga svetoga čovjeka, koji je uvijek savjetovao što je dobro.

A ljudi su se uglavnom prvo obraćali tom duhovnom posredniku koji bi njihove molbe preporučio kralju i najčešće od kralja nisu odbijane.

Lijepo je to uredio Bog odašiljajući k nama posrednika svoga Sina.

A sam Isus kaže: “Primite moga Duha, kojima otpustite grijehe otpušteni su…“

A za svoju Majku s križa kaže: „Evo Vam majke.“

Sada razumijete zašto smo mi danas tu. Imamo divne zagovornike kod Oca te sretno i radosno molimo mnoge stvari upravo njih.

Župnik