Isus otvara vrata vjere koja iznutra iz srca dolazi, svim narodima (XVIII.tj.sr.)

********

Jr 31, 1-7: U prethodnom odlomku smo vidjeli kako prorok Jeremija gleda ispaćenu gomilu ljudi, žena i djece određenih za odlazak bez povratka. Iz sabirnog logora u Rami, odlaze na put 1300 kilometara u tuđu domovinu. Izgnanstvo traje sveukupno oko 60 godina. Mnogi se nikada nisu vratili, jer su ostavili svoje kosti u tuđini. Mnogi su se uspjeli snaći u tuđoj zemlji, i za njih povratak više nije na prvom mjestu životnog cilja. Preživjeli ‘ostatak’, bio je smješten u jednoj regiji, i tako su uspjeli sačuvati i razvijati svoju vjeru, koja je rađala sve čvršću duhovnu zajednicu, a proroci bili ‘riječ utjehe’. Nacionalna svijest bivala je sve jača. Stoga prorok Jeremija dobiva od Gospodina riječ: „Bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj“. Nakon velike duhovne pustinje koju su proživjeli dok su bili u svojoj domovini, sada u snazi obnovljenog duha iz daljine vide svoje prebivalište u svojoj domovini. Čuju se riječi utjehe i ohrabrenja. Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resiti bubnjićima i veselo kolo igrati. Opet se zelene vinogradi i polja. Opet obnova zidina svetoga grada Jeruzalema. Opet se na Sionu čuje molitva i pjesma. U svetištu ori se glas: „Jahve spasi narod svoj.“ ‘Ostatak Izraleov’ objavljuje slavopojku Bogu svom. Bog će jednom objediniti sva plemena Izraelova . Kad je sve ukazivalo na potpuno istrebljenje, Bog je obećao svomu narodu bolju budućnost. Bit će spašeni i obnovljeni. Prognanici će se vratiti radosno u svoju domovinu. A novi će Savez nadomjestiti stari, sa Sinaja koji su oni već raskinuli. Ovaj će put Bog obnoviti narod iznutra, dat će svakomu sposobnost da izvršava Božju volju. Najavljuje se lik Mesije u osobi Isusa Krista. On će sklopiti novi Savez.

**********

Mt 15, 21-28: Današnje Evanđelje upravo o tome govori. Isus otvara vrata vjere koja iznutra iz srca dolazi, svim narodima. Izišao je iz svoje domovine u prostore Tira i Sidona. Isto će to i na istom mjestu učiniti Petar. I gle, neka žena iz tih krajeva, viče: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!“ Dok Kananka, poganka, viče, Isus je zašutio. Tek sad se vidi kakve sve barijere u Novom zavjetu moraju biti srušene. Objavljeni Bog i vjera izabranog naroda privilegiji su samo Hebreja. Svi koji nisu u toj vjeri, zakonska je odredba, ne družiti se s poganima koji žive kao psi. No, nije samo tu religiozna barijera, tu je i nacionalna barijera. Odakle god, i kamo god pošao, ne priliči kršiti odredbe. Isus zna za zakon koji postoji. Upravo njega treba srušiti i otvoriti vrata vjere svim narodima. Na scenu stupa velika duhovna obnova. Dok apostoli Isusa upućuju na poziv da joj se smiluje, Isus šalje dvostruku poruku. Prvo, znam za zakon koji kaže da ne priliči uzeti kruh djeci Božjoj i dati ga psićima. I drugo, poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Jer takvog Mesiju Židovi čekaju. Zato Isus otvara vrata vjere za sve narode i stavlja do znanja, gdje su, i kakve su prepreke koje, dragi moji učenici, moraju pasti. Za takve korjenite promjene moramo i mi pasti. Moramo položiti svoj život.