Isus i Pavao imaju isti stav o ‘korupciji’  (31.tj.pet.)

***********

Rim 15,14-21: Kršćanstvo u Rim donijeli su misionari iz Jeruzalema. U ovom poglavlju čujemo Pavla kako se opravdava što je uputio jedno pismo zajednici koju nije sam osnovao. Ali Pavao je svjestan svoje misionarske službe i poslanja među poganske narode, te osjeća unutarnji poziv napisati i rimskim kršćanima poslanicu (pismo). On zna da su rimski kršćani dobro, ali im piše zato što mu je dana milost Božja da bude poslužitelj poganima. Kao što je židovski svećenik bio posvećen za službu Bogu u Hramu, tako je i Pavlovo propovijedanje evanđelja liturgijska služba po kojoj pogani postaju ugodna žrtva Bogu. Apostolat je očito više nego običan kršćanski život, to je ustvari bogoslužje u kojem Krist po apostolu prikazuje ljude Bogu. Da bi izvršio tu službu, Pavao je prolazio od Jeruzalema do Ilirika (Balkan), sada se pak nada otići još zapadnije, preko Rima, čije kršćane je već dugo želio posjetiti, da propovijeda evanđelje tamo gdje Krist još nije bio naviješten, a ciljao je na Španjolsku. Tako je Pavao nakon dobrog postavljenog temelja, daljnji rad prepuštao svojim učenicima i suradnicima da nastave njegovo djelo. A on bi išao dalje.

**********

Lk 16,1-8: Isus je jako pronicljiv u svojim porukama. Tako, pričajući prispodobu o „Nepoštenom upravitelju“ koji rasipa povjereno imanje dajući pozajmice radnicima, a oni bi mu vraćali s velikim kamatama, koje je on uzimao sebi. A sada kad je otpušten, da bi se dodvorio dužnicima, oprašta svoju zaradu, tj. kamate koje je uzimao, a glavnica se vraćala. Zato Isus ne prešućuje korupciju sinova ovoga svijeta koji su snalažljiviji od sinova svjetlosti. Nastavimo li dalje Isusovim PUTOM na kojem Isus ne preporučuje prijevaru kao sredstvo stjecanja neba. Nedovoljan oprez ‘sinova svjetla’ ostavlja dovoljno prostora da se ‘sinovi ovoga svijeta’ nepravedno odrede prema bogatstvu. Život se mora iskoristi angažirano i mudro i ne smije ga zateći bilo kakva katastrofa prije obraćenja, pa ni drugi Kristov dolazak. Isus ne ostavlja prostora za korupciju, nego svojim učenicima poručuje, kako mudro i odlučno moraju svladati sadašnjost u kojoj stalno imaju osiguran život u Bogu. Sada razumijemo i Pavla dok hvali rimske kršćane u njihovoj čestitosti života.