BOZJI_BLAGOSLOV središnje mjesto u Bibliji – otvori me

Prop 1, 2-11: Knjiga Propovjednikova pripada grupaciji Mudrosnih knjiga. Napisana je od židovskog pisca početkom drugog stoljeća prije Krista. U bliskoistočnim zemljama ‘mudrosna književnost’ u starozavjetnom razdoblju vrlo je omiljen oblik pisanja. Iako je tema Knjige Propovjednikove suvremena i nalazimo je u mnogobrojnim romanima i dramama prošlog stoljeća, ipak, sam oblik pisanja danas nije neuobičajen. Knjiga na jednostavan način promatra život oko sebe i povlači logičke zaključke. To je život pod suncem, život kakvog čovjek vidi i promatra. Pisac ne nameće nikakve predrasude. Život je čovjekov bez Boga isprazan, besmislen, besciljan i prazan. To je tužna slika. Priroda i povijest ponavljaju se u krugovima i nema ništa nova. Kad se procijeni ljudski život, zaključit je: bolje je umrijeti. Život je nepravedan, rad uzaludan, užici ne zadovoljavaju, dobar život i mudro razmišljanje postaju smrću isprazni. Stoga, gledaj istini u oči, kaže knjiga: „Ako je život bez Boga upravo takav, uzmi ga kakav jest…! Ne zavaravaj se. Ne zakopavaj glavu u pijesak! Takva je istina o životu.“ Što više mudrosti to više jada, jer mudar čovjek puno teže može objasniti ovaj čudesni svijet bez Boga. Mudar čovjek umire kao i bezumnik, to je istina, ali mudrost je još uvijek dobra i ispravna, i Bog će suditi pravednika kao i opakog. Svrha čovjekova života, ipak, nije u krajnjem zadovoljstvu, već u Bogu. Možemo potvrditi da je Pisac ove knjige vjernik koji vjeruje u pravednog Boga i koji čvrsto ispovijeda vjeru u Providnost. On sve radosti ovoga života smatra darovima Božjim. Bog o nama ima predznanje i on je čovjekov posljednji cilj kojemu stalno za života teži i uz Boga stalno prijanja. Stvoreni svijet, za Propovjednika, nije priča za miran san.

Lk 9,7-9: Evanđelje donosi zabrinutost zemaljskog vladara Heroda Antipe zbog glasina koje čuje o Isusu i njegovim učenicima. Sam se pita: Nije valjda uskrsnuo onaj, kojem sam dao odrubiti glavu, ili možda Ilija. Kako je u narodu sud o Isusu podijeljen, Herod se našao u bezizlaznoj situaciji. O Isusu čuje, da se u njemu pojavio Božji prorok konačnih vremena, a to nije priča za miran san. Herod želi osobno što prije susresti i čuti Isusa. Nije jednostavno podnijeti progon savjeti, jer sam je dao ubiti Ivana Krstitelja, a prema rimskom povjesničaru Josipu Flaviju to se dogodilo u utvrdi „Maheront“. Želja za susretom s Isusom, vodi na trag da i njega želi smaknuti.