Bogojavljenje 2023.- b

Iako se Bog objavljivao „više puta i na više načina, nekoć po prorocima a konačno u ove dane progovori nama u svome Sinu“ (Heb 1,2), moramo znati da BOŽANSKA OBJAVA neprestano traje.
Bog se u svemu slavi i neprestano sve prožima i uzdržava.
Ako samo malo bacimo pogled prije Krista nalazimo preteču Ivana Krstitelja kojega pokreće djelovanje „Živoga Boga“, jer Ivan svjedoči za Svjetlo koje dolazi na ovaj svijet.  A za njega, Ivan Evanđelista kaže: „Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan“ (Iv 1,6-7).

Ivan Krstitelj jasno tvrdi: „Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla… reče mi“ (Iv 1,33)

A Sveti Pavao prenosi Objavu i kaže: „Duh sve proniče, i dubine Božje… što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. A mi, ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je Bog obdario“ ((1 Kor 2,10-12).

Sam je Isus rekao: „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ ( Mt 28,20)

Do prave spoznaje Gospodina ne dolazimo samo svojim razmišljanjem o Bogu, nego i po Duhu Svetom koji stanuje u nama.

 

Ovo iskustvo predanja – da je Isus s nama i mi s njime je iskustvo zajedničke naravi.
A to čini Duh Sveti.
Kada dođe do potpunog predanja, tada čovjek poznaje „ŽIVOGA BOGA“. Baš onako kako se voljena bića žele jedno drugom predati ili objaviti.

Objava, dakle neprestano traje.

Ivan Evanđelista navodi riječi Isusove: „Objavio sam ime tvoje ljudima…“(Iv 17,6)

Do Isusa Krista Objava je bila vezana uz „Mojsijev Zakon“, a sada ljudima dolazi po Isusu Kristu.

Krist je bio poslan da objavljuje Očevo „ime“ to jest osobu. (Iv 17, 3-6)

Vlastitost očeve osobe je da ljubi, stoga on dokazuje svoju ljubav predajući za nas svoga jedinog Sina.
A „tko odozgor dolazi Božje riječi govori“ (Iv 3,34).„Otac ljubi sina i sve je predao u ruke njegove“ (Iv 3,35).
Ako je sve Kristu predano, onda čovjek mora pronaći Božansku sudbinu, božanski put Spasa.

Iskustvo ništavila života nije malo: čovjek je često biće beznađa, biće koje gubi sreću, biće koje se boji, biće koje osjeća da je „golo“ i osuđeno na smrt.
Ali za čovjeka ne postoji samo put „praha“, iako je on važan za ljudsko iskustvo, jer često govorimo: „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“.
No i prah je Božji, i on je dragocjen.

Riječi apostola Pavla s tim u vezi nam pružaju jasnu opomenu: “opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje… U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa” (2 Kor 6,1-2).

U kršćanskom pogledu na život svaki se trenutak mora smatrati milosnim a svaki dan, danom spasenja. Svaki dan je dan susreta „BOGA ŽIVOGA“!
Uz iskustvo da je čovjek stvorenje porijeklom od grešnog Adama, još je snažnije iskustvo da je pod vlašću Boga Ljubavi, kojeg Krist objavljuje kao našega Oca.

No Krist ne samo da objavljuje Oca, nego i nas obnavlja i upućuje k Ocu.

I naš duhovni život ide tim putem.

I to je proces međusobnog predanja i upoznavanja, ali i događaj veličanstvene LJUBAVI.

Nešto slično se događa u naravnom životu kada se u obitelji događa potpuno predanje i prožimanje osoba, oni žive plod Duha Ljubavi.

I upravo je jamstvo spasenja ili Ljubavi Oca i Djece, u predanju.
Jer u trenutku kada čovjek spoznaje Boga kao Oca, dobiva dar Ljubavi Isusa, sina rođenog iz Ljubavi.
Tada čovjek u Isusu postaje novo stvorenje.
I to je proces predanog Života.
Oni se neprestano Objavljuju jedno drugom kao voljena bića i često riječima: Bože, svoju ljubav neprestano iskazuješ predanjem Sina i Duha a, i ja tebe volim i ljubim, više nego samog sebe!

Župnik