Prvi dan trodnevnice  pred Patron – fra Mario Jurković

          Na samom početku knjige Postanka o stvaranju stoji kako Bog, kad stvara čovjeka, kako izvještava SP, čini ga jedinim bićem koje je „stvoreno na sliku Božju“, znači da dobiva razum i slobodu volje: sposoban je misliti, spoznavati, prosuđivati i zauzeti stav o nečemu te donositi odluke o svom djelovanju, ponašanju i držanju. Time preuzima odgovornost za sebe, druge i svijet. No, to mu neće lako uspjeti jer je opterećen sklonošću na grijeh. Zato čovjek se mora truditi ostati u prijateljstvu s Bogom, mora ukloniti ono što ga udaljava i otuđuje od Boga.

      Ponajprije čovjek mora raditi na tome da nadvlada svoju ograničenost općih pojmova o životu, isključivost svojih stavova prema drugima te da prestane gledati iz površnosti svoga pogleda na svijet i ugodne plitkosti uma te da zaroni u dubinu smisla cjelokupne stvarnosti koju je odredio i uredio Bog, svojim promislom.

Evanđelje po Mateju: Upravo Isus navodi primjer: kako ne vidimo ili ne osjećamo brvno u vlastitome oku, a oštrovidno uočavamo trunčić u oku bližnjega. Time on ukazuje kako se u svome gledanju i prosudbi možemo lako prevariti, a još lakše dopustiti da samoobmana o vlastitoj bistrini pogleda postane trajno i nazovi „normalno“ redovno stanje, koje zadržavamo.

Izvadak knjiga Postanka:poručuje kroz osobu Abrahama,  praoca vjere, kako je svakom čovjeku potrebno izaći odn. iskoračiti iz okvira koji ne moraju biti loši ili su čak dobri, ali ograničavaju rast, kao tijesna obuća, kao što niža razina znanja i iskustva traže napredovanje; – Abraham će ići dalje prostorno, ali to znači i duhovno se gibati u širinu i dubinu tj. otkrivati, spoznavati i širiti vlastito dobro koje je stekao ili dobio na dar i  tako postati blagoslovom. – Abraham je poveo je svoju obitelj u dobrobit posluhom Bogu vodimo i uvodimo svoje najbliže… Potom je došao je u zemlju Kanaan u kojoj žive neki drugi i drugačiji ljudi, koji polažu svoja prava i drže do sebe, ali i Abraham drži do sebe tako što drži do Boga – te mu podiže žrtvenik, kao znak vjernosti i štovanja pravoga Boga, koji nadilazi sve naše ljudske ograničenosti i  isključivosti. – Petrov i Pavlov put/ovi su  bili slični Abrahamovom…

      Zato je uvijek važno poduzeti Abrahamsko putovanje ili pokretanje na put. No treba imati na pameti i u svijesti da je put našeg ljudskog postojanja Bog već prošao u osobi Isusa iz Nazareta, kroz njegov nauk, muku, smrt i uskrsnuće. On je otvorio i prokrčio siguran put našem ljudskom bitku, našim egzistencijama, na koji se trebamo hrabro zaputiti.

        I to: – Bez oklijevanja i odgađanja jer darovano vrijeme i prilike života promiču i protječu: sad i ovdje. – Bez računanja i kalkulacija jer život nije ekonomija dam-daš, isplati se – ne isplati, nego odnos ljubavi, koji znači smisao i ispunjenost mirom i radošću. – Bez nepovjerljivosti i skeptičnosti, jer je Bogu jedini istinski stalo do nas. – Bez eksperimentiranja s drugim načinima jer njegov je put jedini istinski i pravi, a ostali su nesigurni ili posve opasni. (Amen)