Ilija reče: „Da“! Pavao pred Damaskom reče: „Da“! (10.t.k.g.sub.)

***********

1 Kr 19,19-21: Nakon što je Ilija, po odredbi Božjoj, napustio brdo Horeb i prevalio 600 kilometara nazad do Damaska gdje će susresti Elizeja, i njega, kojega Bog odabra, mora postaviti za proroka mjesto sebe. Tako Ilija priđe Elizeju i baci na nj svoj plašt. Taj plašt će kasnije pasti s Ilije na Elizeja kada Bog pozove Iliju sebi. Ovaj čin govori, kao da je došao kraj jedne generacije proroka i nastanak nove generacije. Ako se sjetimo, upravo pred Damaskom, u jednom ključnom trenutku za širenje Božjeg kraljevstva, Isus će izaći pred Pavla i pozvati ga za apostola Božje riječi. Stavljanje plašta na Elizeja, a plašt označava njegovu proročku osobnost, znači i prijenos prava službe s osobe koja je nosila taj plašt, na osobu koja će ga u buduće nositi. Treba istaknuti da Ilijin plašt ima i čudesno djelovanje. Ilija tako stječe pravo nad Elizejem, koji mu više ne može izmaknuti. Uništavajući plug i volove, Elizej naglašava da se odrekao svoga dosadašnjeg stanja. Elizej moli Iliju ako može, prije nego krene s njim, da se oprosti sa svojim ocem i majkom. To mu je dopustio Ilija, a nakon oproštaja, Elizej kreće s Ilijom. Elizej je pred Damaskom rekao: „Da“! Pavao je pred Damaskom rekao: „Da“!

*********

Mt 5, 33-37:U današnjem Evanđelju Isus iscrtava kakva bi trebala biti osobnost njegovih učenika. Zato kaže: „Čuli ste da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako i ničim….. Vaša riječ neka bude Da,da, – ne, ne! Što je više od toga od Zloga je.“ Osobnost apostola i Kristova učenika mora kod izrečene riječi sadržavati ponajprije, istinitost: ako jest „DA“ recite da; ako jest „ne“ , recite ne, i ništa više od toga. Nadalje osobnost mora uzgojiti krepost iskrenosti, a to znači, da riječ na ustima „da“ odgovara uvjerenju „da“ u srcu. Sjetimo se kako Isus navodi riječi proroka Izaije: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.“ I treće što bi značilo u osobnosti apostola je, svečanost: ponavljanje „da“ ili „ne“ je uvijek svečani oblik tvrdnje ili nijekanja, pa je tako suvišno bilo kakva zakletva s prizivom nekog božanstva.
Isus ovdje iznosi visok stupanj civilizirane osobnosti, kojoj njegov apostol mora težiti.