I reče Bog: „Neka bude tako“, i bi tako – jedino kod stvaranja čovjeka stoji: „Načinimo“ – znate li zašto? (ut.5.tj.k.g.)
********

Post 1,20-2,4: Prije nego što počnemo ulaziti u detalje današnjeg čitanja, veoma je važno gledati cijelu Bibliju očima ljudi koji su je pisali, jer, iako je ona riječ Božja, došla je do nas u ljudskom ruhu. Ovo izoštravanje pažnje potrebno je ne samo zbog pametnog čitanja Svetog Pisma nego zbog razumijevanja nakana Auktora, što je mnogo važniji razlog. Takvim pristupom Bibliji uvijek ćemo otkrivati kako se svi likovi i događaji uklapaju u jedinstven plan velikog božanskog mozaika. A sad ćemo posvetiti malo više pažnje stvaranju slike Božje-Čovjeka. Pisac ne skriva, nego naglašeno poručuje da je od svega stvorenoga jedino čovjek (muško i žensko) stvoren na sliku Božju. Ovakav izričaj o čovjeku odvaja čovjeka od životinja. Postavlja ga u poseban odnos s Bogom. Bog čovjeku daje nadzor nad novostvorenim svijetom i nad svim stvorenjima. Sličnost Bogu toliko je svojstvena čovjekovu ustrojstvu, njegovoj naravi: po razumu, volji, moći, osobnosti, da je čak ni grijeh nije uništio. Grijeh je nju unakazio i okaljao, ali čovjek je i dalje ostao razumno, moralno i stvaralačko stvorenje. Još uvijek zadržava vlast da gospodari nad okolinom. Jedno je obilježje čovjeka najvažnije, a to je osobnost, što čovjeku daje dioništvo u Božjoj naravi. Zanimljivo je istaknuti, da kod svih stvaranja stoji: „ i reče Bog, neka bude“, a kod čovjeka stoji: „Načinimo“. Ova množina govori o bogatstvu Božje osobnosti, u njoj možemo nazrijeti Presveto Trojstvo. Možda bi bilo dobro za kraj reći, da biblijski pojam „čovjeka“ podrazumijeva „muško i žensko“, dvije osobe, jedan čovjek, to jest dvoje njih bit jedan potpuni „čovjek“. Ravnopravnost i jednakost u dvojstvu osoba, postavljeno je kao načelo za jasnu sliku pojma „čovjek kao muško i žensko“. Naš narod kaže: Ovo je moja druga „polovica“. I za kraj, dobro je reći, da čovjeka nikada ne možemo smatrati životinjom jer bi ga snizili ispod onoga što on jest: slika Božja.

***********

Mk 7,1-13: Današnji pripjev Psalma (8), možda je najljepša poveznica gornjeg teksta iz knjige Postanka i teksta iz Markovog Evanđelja, a glasi: „Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji.“ Naime, kad se mudraci skupe oko Isusa koji nosi svjetlo Objave, i krenu svoje mudrolije oko Zakona Božjeg, ljudskih predaja, i uredaba, onda im Isus poteže raniju Objavu po proroku Izaiji: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke-uredbe ljudske.“ Još im je pomalo cinično dodao: „Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju.“