Grijeh je odbijanje ljubavi iskazane u ‘Savezu’ (pet.XVI. tj.k.g.)
***********
Izl 20, 1-17: Sinajski savez je konačno otkrio jedan bitan aspekt o spasenju: Bog se htio povezati s ljudima ustanovivši kultnu zajednicu koja živi po njegovu zakonu, njemu služio i nosi njegova obećanja. Novi će savez sasvim otvoriti taj plan.
Iz predstavljenog u Zakonu (Dekalogu) vidi se izraz Božje volje očitovane u zapovijedima. Ta Božja volja odgovara redu stvaranja i onomu što je za čovjeka dobro bilo u odnosima između čovjeka i Boga (vjera i vjerozakon), bilo u odnosima između čovjeka i čovjeka (poštivanje života i prava druge osobe). Zakon je dakle izraz ljubavlju prožete volje. I na Sinaju su zapovijedi dane pri sklapanju saveza, to jest kao izraz prijateljstva. One su opipljiv znak da smo dostojni Božjega prijateljstva i da Bogu svjedočimo ljubav. Grijeh je odbijanje ljubavi. Primjećujemo da se zakon, proglašen na Sinaju, u Bibliji prikazuje povezano s drugim uredbama koje su uređivale građanski život izraelskog naroda. Tako možemo gledati u Zakonu kao prvom Ustavu na svijetu iz kojeg proistječu svi ostali zakoni. Gotovo svi današnji Ustavi u kršćanskim zemljama nikada nisu u suprotnosti sa Zakonom. Jasno da je takav zakon vrhonaravan i upućuje na poštivanje Božje volje. Posebno je zakon uređivao bogoštovlja, kao što su žrtve i svetkovine. I to zato da prijeko potrebno izvanjsko objavljivanje bogoštovlja ne bi podleglo samovolji i praznovjerju.
Ovdje je važno istaknuti da poticaj o sklapanju Saveza i preuzimanju Dekaloga dolazi od Boga. Ne traži čovjek Boga da postane njegovim „saveznikom“ već Bog izabire svojega saveznika i predlaže mu svoj dobrostiv naum. A sve je imalo za cilj: očuvanje vjere i pripravu za Novi savez kojeg je uspostavio Isus Krist.
*************

Mt 13, 18-23: Isus je utjelovljena Riječ Oca i Stvoritelja svijeta. Bog odašiljajući svoju Riječ ljudima, koja je i sama Bog, ne samo što dovršava svoju objavu, nego želi konkretno svoju Riječ učvrstiti u ljude, vrijeme i prostor. To i je zadaća Sina Božjega, utjelovljene riječi Božje. Isus ispunja volju Božju i vjerno prenosi riječ Očevu, a sam je rekao: ‘Ja i Otac jedno smo.’ Tako Isus mnoge Istine prenosi u prispodobama koje su se mogle shvatiti na dvije razine, površinskoj i dubljoj. Bila su to sredstva kojima je on razlučivao svoje slušatelje i one koji će odlučiti vjerno ga slijediti. Tako je otkrivao one koji su dolazili radi senzacije čudesa koje činio, i one koji su željeli razumjeti njegove poruke. Prvi su bili zadovoljni da čuju njegove prispodobe, drugi su tražili dublji smisao i molili ga da im protumači svoje izlaganje. Isus upravo danas u Evanđelju to i čini. Potanko objašnjava prispodobe o Kraljevstvu Božjem, pa tako i prispodobu ‘o sijaču’.