Govor na sprovodu Stipe Ivankovića (Marijana) Dj 10,34-43

Poštovana rodbino, dragi prijatelji pokojnog Stipe Ivankovića, primite moju iskrenu sućut.
Gotovo redovito u ovakvim ili sličnim prilikama uvijek se obraćan nam živima, pa tako to činim i sada.
Iz Petrova govora kojeg smo malo prije čuli čitajući Djela apostolska, izvući ću poruke koje se tiču i nas živih.

Naime, susret sa smrću uvijek je iskušenje za našu vjeru, u opasnosti je da se rasklima. Ohrabruje nas kako je sv. Petar predočio kršćansku vjeru jednom poganinu u prvim danima Crkve. Poganinu, ali ne i nevjerniku.
         Satnik Kornelije bio je religiozan čovjek i sklon židovstvu. Bio je Rimljanin, i Petar se kolebao smije li ovoga stranca primiti među Kristove vjernike, jer je i Krist bio židovskog porijekla. Bog je Petru u slikovitom viđenju omogućio da shvati kako su svi ljudi pozvani na spasenje.
Zato Petar ovako zaključuje govor: Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego je u svakom narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Crkva je Isusova svima otvorena bez razlike na pleme, jezik, društveni položaj i imovinu: Isus Krist je gospodar svijeta.
           Petar je svojim govorom dozvao prisutnima u pamet što je u onom kraju svatko mogao vidjeti: javni Isusov život, čudesa koja su dokazala njegovu moć i dobrotu nad unesrećenima. Ali vjera ide dalje, nadmašuje ovu izvanzemaljsku spoznaju o Isusu.
           Mnogo je tajnovitija poruka što su je apostoli imali proširiti. Krist je raspet, umro, ali ga Bog uskrisi treći dan. Uskrslog Krista nisu svi vidjeli. Bog je ovaj susret pridržao svjedocima predodređenima: apostolima koji su s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.
Svatko je mogao vidjeti Isusova čudesa za vrijeme njegova ovozemaljskog života. Ali samo oni koji su vjerovali u njega, njegovi prijatelji, mogli su biti svjedoci njegova uskrsnuća, posvjedočiti da je on živ. Bili su to oni kojima naloži propovijedati narodu i svjedočiti: ovo je onaj koga Bog postavi za Suca živih i mrtvih.
To mi do danas ispovijedamo u Nicejskom vjerovanju i u Apostolskom vjerovanju.
Uskrsnućem je Krist postao gospodar života i smrti, Gospodin sviju ljudi, prema tome i njihov Sudac. Nemojte da vas ovo ustraši. Bez dvojbe, svi smo mi grešnici i strah nas lomi kad pomislimo da će nas suditi Isus koga u misnoj Slavi nazivamo „jedini svet“.
No, Petar završava svoj govor utješnim riječima: Po imenu njegovu zadobija oproštenje grijeha tko god u nj vjeruje.
Petrova propovijed upućena poganima sadrži bitan sok naše vjere i može nas osokoliti kad nam smrt surovo pokuca na vrata. Isus je gospodar svih ljudi, bogatih i siromašnih, učenih i neukih, svetih i grešnih.

Umro je za naše grijehe, a uskrsnuo da nam otvori vrata pravog života, života s Bogom. On je naš sudac, ali također naš Spasitelj, radi toga naš milosrdni sudac.
Tako, Nauk vjere iz prvih dana Crkve vrijedi i danas. Mi vjerujemo da je Krist uskrsnuo i da ćemo istim putem kao i On ući u život. Ovo treba dozvati u pamet svima prisutnima, zbog žalosti smrti. Ovo je jedina ohrabrujuća poruka što vam mogu danas ponuditi.

A Tebi dragi Stipo, želim Ti radostan susret s Kristom Spasiteljem i neka vječni život, kojeg si po primljenim sakramentima spasenja očekivao od Gospodina, započne ovoga trenutka dok ispraćamo i tvoje tijelo zemlji u kojoj će čekati uskrsnuće. Amen.