Sprovod i govor održan na dan Katarine Kotromanić Kosače 25. listopada 2013.

Poštovana rodbino i dragi prijatelji pokojne Ruže!
Ruža je naša župljanka.  Ona je majka i supruga. Rodbini, župljanima i prijateljima izražavam iskrenu sućut.
Sve ovo što sam rekao da je bila pokojna Ruža, bilo je lijepo biti. Biti majka, supruga, domaćica, sve su to uzvišeni pozivi za jednu ženu.
Ali ja se osvrćem na ono što je ona bila u ovoj našoj Župnoj zajednici.
Odmah ustvrđujem: bila je vjernica, kao i sve druge naše majke ove generacije.
Svake nedjelje bila je u zajednici na sv. Misi. Svoju vjeru ispoljavala je u zajedništvu s ostalim vjernicima.
Takav pristup vjeri, je jedino ispravan.
Jer postoji samo jedna vrst kršćanske vjere.
To je vjera koja se ispoljava u zajedništvu s ostalim vjernicima.
U Bibliji piše: „Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću.“
To znači: onaj koga ne privlači zajedništvo s drugim kršćanima duhovno je mrtav.
Isus reče: „Tko mene prizna pred ljudima, njega ću ja priznati pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odrekne pred ljudima, njega ću se i ja odreći pred svojim Ocem nebeskim.“
To je rekao Isus. A on ne laže.
Kao da Isus preklinje i kaže: nema spasenja izvan zajednice u Kristu.
Bit će užasno kad jednog dana ljudi, kršćani, dođu na Božji sud i kažu:
„Gospodine Isuse! I ja vjerovah u tebe!“
A Isus će reći Bogu: „Ne poznajem ih!“
„Gospodine Isuse, ali ja sam … pa znaš me.“
„Rekoh, ne poznajem te! Nigdje za mene nisi svjedočio!“
Dragi Prijatelji  pokojne Ruže!

Gledajući na život ove žene, o kojoj sam kao Župnik imao priliku nešto barem doznati, mogu ustvrditi da je živjela nešto tiši život, jer su joj životne okolnosti odredile zhtjevan životni status. Podići brojnu obitelj, a onda izgubiti četiri osobe u obitelji, moguće je izdržati i doživjeti ove godine jedino s jakim kršćanskim duhom. Nije bila zatvorena i ne pričljiva, što obično biva nakon životnih trauma. Nije bila ne susretljiva. Nije živjela iza zatvorenih vrata. Nego, sasvim odmjereno postavila je svoj život tako, da on bude kad god je to moguće i otvoren prema zajednici, a osobito prema zajednici vjernika.
Vrata života nisu bila zatvorena.
Imamo dakle pravo reći da i Gospodin Isus, neće na sudu ovoj Ženi zatvoriti vrata susreta s nebeskom zajednicom  vjernih.
Veoma dobro znamo da je Božji sud nemoguće izbjeći.
Jer ako postoji sud savjesti, sud ljudi, onda pogotovo mora postojati Božji sud. On je i uspostavio Božji zakon koji je upisan u ljudskoj savjeti, a ljudi se i na zemlji po njemu sude.
I dok ovo govorim, mogu i potvrditi:
Ovoj Ženi nije bio nepoznat Božji zakon.
Ona je svoj život po njemu gradila.
Vidno je pokušavala ugraditi vrijednosti Božanskog zakona u živote svoje djece. Koliko je u tome uspjela, to potvrđuju životi njene djece.
Upravo po tome, zapažamo vrjednost života ove Žene. Života koji ne bijaše uzalud. Života kojeg su šibale i razne nedaće. Ipak, uspjela je ne izgubiti nadu života.
A njezina je nada Krist i spasenje njene duše, kao i duša za koje je ona u svom životu bila odgovorna.
Nije to uvijek bilo lako. Valjalo je mnoge stvari uskladiti. Često je morala svirati božansku glazbu na jednoj žici. I u tome je uspijevala.
Razumjela je Ona:
Da kršćanstvo nije privatna stvar.
Da su naše kršćanske vrijednosti zajedničko dobro.
Da je njih trebalo u zajednici njegovati i živjeti.
To je ono, što vam želim danas prenijeti kao vrijednost ovoga života. Sahranjemo je na blagdan Kraljice Katarine Kotromanić Kosače, posljednje hrvatske kraljice u Bosni, koja je umrla od tuge što su joj djeca na silu oteta i odvedena u Istambul te morali primiti islam. Umrla je na glasu svetosti, a svoje kraljevstvo i svoj narod predala je Papi.
Ova žena može zajedno Kraljicom Katarinom poput sv. Pavala reći: Dobar sam boj bila, trku životnu završila, vjeru sačuvala.
Žena koju ispraćamo sigurno je svoje kraljevstvo i svoju djecu povjerila Bogu.
Nadamo se, da će i djeca ove majke prepoznati ono što je ona za života cijenila.
Kao voditelj ove Župne zajednice, zahvaljujem za sva dobročinstva koja su po ovoj Ženi bila i vidno iskazana. Neka i Gospodin u svom milosrđu, milostivo pogleda i naše molitve koje iskazujemo ovom Svetom Kristovom i našom Žrtvom. Tebi Ružo, hvala i s Bogom pošla u vječni život.

Amen!