16. siječnja 2015.

Poštovana rodbino, poštovani predstavnici Franjevačke provincije Bosne srebrene, poštovani Dekane, braćo svećenici, dragi župljani i dragi prijatelji pokojne Jele, primite moju iskrenu sućut.
Za moga jednogodišnjeg boravka u župi Novo Selo mojoj se duši brzo nametnulo bogatstvo života pokojne Jele kao žene VELIKOG SRCA, kao majke jedanaestero djece od koje jedno dijete sin Ivo bio svećenik, redovnik Franjevačkog reda. Tiho, a tako snažno nametnuo se život vjernice koja je gotovo svakodnevno išla na sv. Misu. Nije se dao skriti ni njen topli osmjeh kojeg je uvijek imala na licu, iako je na svom životnom putu uz rat izgubila sina svećenika, a na povratku na svoje ognjište izgubila još jednog sina Antu, i 1999. izgubila i svog životnog obiteljskog suputnika Stjepana.
Draga Jelo,
koliko li si puta morala u životu uzviknuti: Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!
Koliko sam puta osobno čuo Tvoj vapaj: Bože, budi na pomoći mojoj djeci.

• Uz tako veliko srce i tako veliku energiju duha, nije se dalo primijetiti da energija tijela polako isčezava. Upravo se srce i potrošilo osplužujući Tvoj velki i snažni Duh. Samo je prestalo kucati.
  Vjerujem da si kao vjernica i majka izrazito jakog duha opet zazivala onoga koji ti je ranije dao da pod teretom života padaš i ustaješ, i on Te usliša, pozvao Te u svoj vječni mir pri punoj svježini Tvoga duha.
  Vjerujem da si tada rekla: Bože predajem ti sada svoju djecu.

Dragi prijatelji,
 i sami vidite da život pokojne Jele ima i jedno drugo ime, a ono je: Majka-Ljubav.

Takvi životi ni umrijeti ne mogu jer život im je Ljubav. Toliko nas je sv. Pavao obdario radosnom viješću da oni čiji je život Ljubav, uživaju i svetost života.
Čista ih ljubav drži u stanju svetosti.
Njezin život, izvrstan je primjer njenoj djeci, ali i nama ovdje okupljenima.
Čujemo danas isječke iz Isusove muke koji polako umire, padajući i ustajući, nosi svoj križ.
Isuse, imao si pravo i nama reći:
 „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče sama sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.“ (Lk 9,23)
Dušu koju ispraćamo nebeskom Roditelju, tijelo od kojeg se sada opraštamo, nosilo je svoj križ, i on je zasluženo tu ponad glave kao najveće ljudsko i božansko priznanje. U tom znaku ovaj život se rodio, u tom znaku ova je majka živjela i danas nju u tom znaku ispraćamo.
A u tom znaku i Tvoje tijelo čekat će uskrsnuće.
Savršena i uzajamna ljubav, iskazana u strpljivom i ustrajnom nošenju svoga križa, pokojna Jela, kršćanskom znaku savršene ljubavi – KRIŽU, daje  prelijepu spoznaju vječne božanske ljubavi prema svima nama.
Vjerujem da ćeš još danas biti dionica te vječne božanske ljubavi.
Živjela si kao dijete Božje.
Poznato nam je da Bog takve dobrohotnom odlukom svoje volje za svoje sinove i kćeri zove sebi, posredovanje i zaslugom Isusa Krista.

• Isus je zaista Božji Sin i Spasitelj.
• Ali i Jela je zaista Božje dijete.
• Kako božanska Ljubav sve spaja, i tebi Jelo, želim otvorena vrata nebeske obitelji.

Mi to očekujemo.
A Ivan Apostol i Evanđelista govori, da ćemo i sami osjetiti iznad svih svojih očekivanja kako  je „Bog ljubav“ (Iv 4, 16).
Kao Tvoj Župnik govorim: Za sve ti Jelo hvala, hvala na ljubavi koju si iskazivala prema svakom svećeniku, i neka Bog  blagoslovi Tvoj zemaljski križ kojeg si vjerno nosila.

Zbogom pošla, to ti želi tvoj  Župnik zajedno s ovom okupljenom zajednicom vjernika.

Župnik