Poštovana rodbino i dragi prijatelji pokojne Mande Ivanković r. Andačić,
izražavam svoju iskrenu sućut.
Pokojna Manda je rođena 1948 g. u Dubici iz koje se udala 1965.g. za pokojnog Marka Ivankovića u župi Odžak. Stekla je i podigla obitelj sa svojim pokojnim Markom.
Kršćanski odgojena, kršćanski živjela, i kršćanski odgojila sa svojim Marko i svoju djecu. Tiho i mirno, kako je već obilježje njenog karaktera, tekao je život. Kad je izgubila svoga muža kao da je izgubila ministra vanjskih poslova, jer on je uglavnom njenoj mirnoći i povučenosti dodavao sve što je trebalo prema javnosti.

Sve je to funkcioniralo kao jedan dobar instrument iako su dva života tu, i dva glasa tu. Snaga  Tvoga života izvirala je iz riječ: „Dobro je“ i uvijek tako: „Dobro je“. Ispočetka sam mislio da je to neki obzir ili strah od moje osobe, ali ne. Kasnije sam vidio da je to obilježje tvoga života. Tih miran i skrovit karakter, a time i život.
Ovdje moram čvrsto utemeljiti Mandin život. Ona je kršćanka, katolkinja, praktična vjernica, žena koja je bila zadovoljna  sa životom. Žena koja je za svoju snahu znala, kao i muž  Marko reći: „Nitko nema takvu dobru snahu, to je duša od žene.“ I eto upravo ta dobrota obadvoje vas je ispratila s ovoga svijeta. Križ Kristov I Krist na njemu uporišna su točka i Tvoje vjere i tvoje nade u vječni život.
A sada, neka ti ove riječi sv. Pavla, koje ću kao poruku posvetiti Tebi i tvojoj kršćanskoj duši budu znak slave i zahvale. To neka ti bude i diploma i priznanje, za život koji si živjela.

Braćo i sestre

Ef 1, 1-10:  Danas smo ti čitali Poslanicu Efežanima. Odlomak kojeg sam odabrao za Mandin sprovod počinje svečanom i uzvišenom himnom, koja je oda Bogu. Pa to i je ustvari Mandin život.
Po sadržaju iskri kratkom ispoviješću vjere. Pavao zbijeno izražava istinu u koju je vjerovao i koju je ustrajno propovijedao. U njoj se često jedna misao prelijeva u drugu, a druga potkrepljuje prvu.
U prva dva retka tri puta je spomenut Krist. Pavao time očituje nakanu da u ovoj poslanici Kristu dadne posebno mjesto i važnost. Božji plan spasenja potekao je od Boga Oca, prije stvaranja, a objavio se i ostvario u Kristovu životu.

Njime su obuhvaćene sve stvorene stvari, vidljive i nevidljive. Uvodni dio Poslanice je jedinstven u cijeloj Bibliji i vanjskim oblikom nešto čudesno. Apostol Pavao, okom duha, duše i pameti, gleda sva otajstva što se odnose na stvaranje svijeta i spasenje ljudskog roda, i u djelu spasenja zamjećuje otajstvenu ulogu Oca, Sina i Duha Svetoga.

Svaka riječ nositeljica je nove misli i navještaja. Bog je predodredio kršćane za „posinstvo“ u Isusu Kristu, oni su otkupljeni njegovom krvlju, zadobili su oproštenje grijeha i bogatstvo milosti. Pogled na taj uzvišeni i ostvareni Božji plan spasenja potiče na duboku zahvalnost koja se nužno pretače u pjesmu.

Ljudske su riječi slabe da kažu što pisac želi izraziti. Pavao ostaje bez daha na pomisao da je Bog izlio na nas svoju ljubav, odredivši već otpočetka učiniti nas dionicima svoga duhovnog bogatstva i svoje slave „u Kristu“.

Krist je u središtu Božjeg nauma. Tko vjeruje u njega, stječe slobodu po njegovoj smrti, zadobiva oproštenje, ima udjela u njegovom novom i uskrslom životu, postaje jedno s njime, njegov ud, te biva, na slavu Božu, uključen u kozmički Božji plan. „U Kristu“ je Bog zamislio spasenje, u njemu ga je i ostvario.

Pavao 164 puta u poslanici spominje izraz „u Kristu“. Tako spasenje nije slučajna i sporedna stvar. Ona je od iskona. Svrha mu je ljude učiniti svetima. Sav plan spasenja treba biti na slavu Božju. Spasenje i slava Božja nisu dvije, nego jedna stvar. Ako se gleda s Božjeg stajališta, onda je slava, ako se promatra s ljudskog, onda je spasenje. Bog je stvorio red u svemiru, a grijeh ga je srušio. Po Kristu Bog ponovno uspostavlja red na taj način što sve stvari povezuje s Kristom. Tako je nastala harmonija u svemiru.
Eto, Mando, to je ta harmonija , to je taj sklad života kojeg si živjela i taj sklad te činio svetom ženom, harmonija koja u Kristu počinje i  nastavlja vječno  s Kristom živjeti.
Moje je reći samo Hvala Bogu i Tebi Mando. Amen!