22.studenoga 2014.
Dragi rodbino i dragi prijatelji pokojne Mare,
Primite moju iskrenu sućut.
Ispraćamo danas pokojnu Maru, čiji sadržaj života većina od vas zna. A njezin život obilježili su: Bog, njena obitelj i ovaj Božji hram.
Ova žena, kršćanka i zadivljujuća vjernica, svaki dan je sa mnom slavila sv. Misu. Kao svećenik, nadam se Maro, da ćemo i dalje zajedno svaki dan slaviti Svetu Misu, ti u proslavljenoj, a ja još neko vrijeme u putujućoj zajednici vjernika.
To je obilježilo Tvoj život sa mnom ovdje na zemlji i želim da to bude i Tvoje obilježje u vječnom životu.
Što god bi izdvojio iz Tvoga života nije uporedivo s vrijednošću Tvog života s Bogom u ovom svetom Hramu, i zato Ti posvećujem, onu molitvu i one riječi koje zaista i zaslužuješ.
Draga Maro,
danas na tvom zemaljskom ispraćaju želim govoriti, Tvojoj rodbini i Tvojim prijateljima, Tvojom molitvom i Tvojim riječima. Jer sv. Misa je bila program i sadržaj svakodnevnog Tvoga života.
Dragi vjernici,

Ništa nam nije tako poznato, od svega što vjerujemo i slavimo, kao Sv. Misa.

• Sa svojim vječnim molitvama i  pjesmama, Sv. Misa je nešto poput našeg doma gdje se lijepo osjećamo.
• Ali većina prisutnih gotovo cijeloga života neće zamijetiti silnu nadnaravnu dramu kojoj pristupaju kad god je slave.

Papa Ivan Pavao II. nazvao je Sv. Misu „nebom na zemlji“, objasnivši da „liturgiju koju slavimo na zemlji otajstveno sudjeluje u nebeskoj liturgiji“.

Sveta Misa nam je nešto blisko i drago.

• Ključ za razumijevanje Sv. Mise nalazi se  u knjizi Otkrivenja.
• A knjigu Otkrivenja kršćani doista mogu shvatiti samo razumijevanjem Sv. Mise.
• Budemo li htjeli i znali razumijevati Sv. Misu, naći ćemo ključ za razumijevanje Knjige Otkrivenja.

A nakon toga: gle, vrata otvorena na nebu.

• A ta vrata se otvaraju na svakoj našoj Sv. Misi.
• I mi doista odlazimo u nebo kod svake Sv. Mise.
• I gle, nebo je na zemlji.

To nije moja istina,  nego istina Crkve, tu istinu pokojna Mara je svakodnevno svjedočila.
Dakle više se od Sv. Mise ne može dobiti, jer nečega više od neba nema, iako to  možda očekujemo.
Uvijek mi se sledi krv u žilama kada čujem pjesmu koju nekada zbor zapjeva: „Na Gozbu Kralja Jaganjca.“
Kao da sam u nebu i imam novo srce.
II vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji kaže:
„ U zemaljskoj liturgiji predokusom imamo udjela u onoj nebeskoj, koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici težimo. Gdje zdesna Bogu sjedi Krist, služitelj svetišta i pravoga šatora; sa svim četama nebeske vojske pjevamo Gospodinu pjesan slave; štujući spomen svih svetih, nadamo se udioništvu u društvu s njima; iščekujemo Spasitelja Gospodina našega Isusa Krista, dok se ne pojavi on sam, život naš, te se i mi s njime pojavimo u slavi.“
Iz ovoga vidimo da je to nebo, da je to Sveta Misa, da je to Knjiga Otkrivenja.

• U Sv. Misi, i vi i ja, a pokojna Mara to već gleda, imamo nebo na zemlji.
• Ta stvarnost je zapanjujuća.
• To je naše iskustvo kao otkrivenje.

Dakle, Euharistija ponovo uprisutnjuje žrtvu Isusa Krista.
Novi zavjet i prva kršćanska vremena potvrđuju da biti kršćanin znači ići na Sv. Misu.
Samo nekoliko sati nakon što je Isus ustao od mrtvih, za stolom  s dvojicom učenika:
„Uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvoriše oči … prepoznaše ga u lomljenju kruha“ (Lk 24)
Zatim Djela apostolska, u sažetom opisu života prve Crkve kažu:
„ Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.“ (Dj2,42)
Sv. Pavaoželi ostaviti točan liturgijski izričaj:
„Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvaliviši razlomi i reče: Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen. Tako i čašu po večeri govoreći: Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.“ (1.Kor 11)
Liturgija koju slavimo, uključuje cijelu osobu: tijelo, dušu i duh.
U Svetoj Liturgiji čujemo poziv:
„Gore srca“.

• Kamo idu naša srca?
• U nebo, jer misa je nebo na zemlji.

Ali, još na početku sv. Mise činimo znak Sv. Križa, kojim zaustavljamo svu moć sila zla jer križ je sredstvo pomoću kojeg smo spašeni, pomoću kojega postajemo sudionici božanske naravi.
Otac, Sin i  Duh Sveti odražavaju  u obitelji odnos i unutarnji život  i vječno zajedništvo.
A zatim priznanjem grijeha sami sebe optužujemo kad gvorimo: „Ispovijedam se Bogu Svemogućemu…. da sagriješih vrlo mnogo“
Tražimo oproštenje, a drugo ime za Svetu Misu je „milosrđe“. Čije milosrđe? Božje milosrđe!
Naš usklik „Gospodine smiluj se, Kriste smiluj se“ jer ti si sama dobrota i milosrđe, zato ti pjevamo „Slava Bogu na visini..“
Ipak ključni trenutak Sv. Mise je naviještanje Riječi Božje. Čitamo jedinu knjigu na svijetu koja je bez pogreške. Nju piše Bog. Ova Žena i vjernica, danas Vama propovijeda svojim životom tu Riječ Božju koju je svako jutro vjerno željela čuti.
Drugi Vatikanski sabor, govori da je Crkva uvijek častila božanska pisma kao i samo Gospodinovo tijelo (Dei Verbum,21) I zato Vam javno izjavljujem da je pokojna Mara svaki dan časteći Riječ Božju primala i Gospodinovo tijelo.
Maro, nisi slučajno posljednji put slušala Božanske riječi na blagdan Gospe od zdravlja i na taj dan nahranila dušu božanskom hranom, a na sv. Ceciliju mi te svečano ispraćamo božanskom pjesmom.
A za koji trenutak molit ćemo Nicejsko vjerovanje u kojem ćemo javno svjedočiti svetopisamsku vjeru kao Božansku objavljenu istinu.

• A samo trenutak kasnije započinje euharistijska liturgija, kada mi vjernici prinosimo sva djela, molitve, bračni i obiteljski život, svagdašnji rad, odmor duha i tijela, ove naše pokojne Mare, koji postaju duhovnim žrtvama, Bogu milima po Isusu Kristu, kako kaže sv. Peta, zaštnik ove župne zajednice. (1 Pt.2,5).

Sve što imamo od pokojne Mare, ide na oltar, da bi postalo sveto u Kristu.
I tada svećenik govori: „Otajstvo ove vode i vina učinilo nas dionicima božanstva Isusa Krista, koji se udostojao uzeti dijela u našem čovještvu.“
Samo malo kasnije svećenik će uzviknuti: „Gore srca“ i bivamo poneseni u nebo.
A što tamo vidimo? Anđele i svece s kojim pjevamo Svet,svet, Gospodin Bog Sabaot…
Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Blagoslovljen  Bog koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini.
Svećenik polaže ruke nad vaše darove i darove života pokojne Mare, te zaziva Duha Svetoga. To je moćan susret s nebom.
A u pretvorbi čut ćemo riječi: Ovo je Isus… a završit ćemo po Kristu i s Kristom i u Kristu.
Ova – naša crkva odjeknut  će,  Veliki Amen!
Kao jedna obitelj obrati ćemo se zajednički Ocu Nebeskom  molitvom „Očenaša..“
Netom iza toga čut ćemo riječi: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta…“
Da, danas kao i uvijek kad slavimo sv. Misu, stižemo „Na Gozbu Kralja Jaganjca“.
Maro, tamo si već stigla, jer pošla si u miru Božjem. Hvala ti za sve i moli se i dalje za svoju djecu, za ovaj narod i za mene, jer svi ćemo za Tobom brzo doći.

Zbogom pošla u vječni život. Amen!