21. siječnja 2015.

Poštovana rodbino, dragi prijatelji pokojne Kate Lucić, primite moju iskrenu sućut.
Draga Kato, tvoj život plijeni pažnju i o njemu trebam nešto reći još od ranog djetinjstva. Tvoje rodno prezime je Nogić. Rođena si kao i Tvoja dva brata i jedna sestra u Riječanima iza Modriče, od dobrih kršćanskih roditelja. Drugi svjetski rat tragično je odnio sa sobom Tvoja oba roditelja. Morala si s braćom i sestrom krenuti u svijet. A Tvoj život tekao je dalje upravo ovdje u Balegovcu, gdje ćeš i naći svog životnog prijatelja i suputnika pokojnog Ivu. Nastavili ste tih i miran obiteljski život u kojem ste imali devetero djece, od kojih je sedmero živućih: četiri sina i tri kćeri. Čestitam na tako brojnoj i tako lijepoj kršćanskoj obitelji. Imali ste obiteljski blagoslov. Bili ste odani Bogu i rodu svom. Posvuda se čuje kako je dobrota odlikovala vaš život.
Ugradili ste dio svoga života u ovu Župnu zajednicu na čemu kao Župnik zahvaljujem.
Prošli ste sve padove i uspone kao i svaka obitelj ovoga kraja. Suprug Ivo morao je kao i mnogi, godinama raditi u „tuđini“ i zarađivati kruh za svoju obitelj. Njega si izgubila 1997.
Draga Kato, danas smo mnogi došli tebi iskazati zahvalnost, ali danas je i Gospodin Bog, Tebi pošao u susret.

Znam i osjećam, Ti ga želiš vidjeti očima, i oči tvoga duha već ga gledaju.
Vjerujem da si sretna, jer znala si kamo teku tvoji dani, mjeseci i godine.. U tim stalnim promjenama i nezaustavljivim jurnjavama života, drugi svjetski rat i stradanja, siromaštvo i komunističko vrijeme, pa ovaj zadnji rat i izbjeglištvo, vjerojatno si se pitala: imali išta stalno u ovome životu? Ne da se sakriti tvoj stav prema životu kao vjernice koja zna “da to stalno” si Ti, i Tvoja osobnost. Vjera u Boga te činila hrabrom i jakom, iako su se oko tebe mijenjali dani, kretale godine, mijenjalo se odijelo, mijenjalo se materijalno stanje, ti si shvatila da se sve može mijenjati, ali ti ostaješ ista. To je Tvoja čvrsta točka na kojoj si sjala kao mjaka vjernica jer si uvjerena da smrt mijenja samo tvoje izvanjsko odijelo, a život ostaje nepromjenjiv i vječan.
Shvatila si da ono što prolazi i ne da se zadržati, nije ni tako vrijedno. Što je trajno i vječno treba čuvati, štititi i razvijati.
U životu razlikujemo kulturu i civilizaciju. Kultura obogaćuje svaku osobu pa tako i Tebe Kato kao osobu, nepromjenjivu i vječnu. Civilizacija ti stavlja razna odijela, pruža ugodnosti ili neugodnosti, omogućuje bolje prilike života ili lošije. Sve si to iskusila na svojim plećima. Očito si znala da civilizacija ne osigurava nikome pa tako ni Tebi, nadu vječne budućnosti. Shvatila si da Te vjera oblikuje i drži Tvoju dušu. Ona Te neprestano obogaćuje i ona Te prati u mnogim bolima, u mnogim osamljenim trenucima, u mnogim tjeskobama, pa tako danas ide s tobom i u onaj svijet. Vjera je bila tvoj vjerni pratilac, ona je bila Tvoja savjest, tvoja volja i snaga Tvoga duha. To je bila Tvoja kultura kršćanskog života. Civilizacije su se mijenjale u tvom zemaljskom životu tri puta, mnoge su ti podarile i radost, ali mnoge i bol, ali one ostaju s ove strane života i ne odlaze s onu stranu smrti. Više Ti ne mogu proizvoditi ni bol, ni tugu. I sve je Kato prošlo. Ostaješ Ti i Tvoj Stvoritelj, ostaju Tvoja djeca i porod Tvoje djece koja će slaviti život jedne plemenite majke i bake, život koji je proživio tri civilizacije, a svoju kršćansku kulturu nije izgubio.
Vjernički gledano, Tvoja smrt i jest povratak kući, povratak onom koji Te je i stvorio.
Danas na Tvom povratku vječnoj kući, mi te želimo ispratiti.
Koliko je god odlazak od kuće žalost, još je više povratak kući radost.
Vjerujem da si radosna u povratku svome Bogu Ocu Stvoritelju.
Raduje se i roditelj kad se dijete vraća kući.
Krštenik si, Dijete si Božje, tvoj povratak k Bogu Ocu, za  njega je  velika radost.
Danas ćemo klicati da Ti u susret iziđu anđeli Gospodnji i prime dušu Tvoju, te je ponesu pred lice Svevišnjega.
Kao Župnik, iskreno Ti hvala za sve što si činila za ovu sredinu, a osobito našu Župnu zajednicu. Zbogom i sretan Ti put do Oca Nebeskog.

Župnik