16. ožujka 2014.

Poštovana rodbino,
U ovom Korizemnom vremenu, vremenu naše nade u vječni život, izražavam sućut  svima iz obitelji pokojnog Ive.
Braćo i sestre,
svaki dan susrećem ljude različitih životnih puteva, i to je u redu. Ali često su na tim putevima životni doživljaji preduboki, da su u najmanju ruku presudni za njegov život ili smrt. Valja razumjeti da ti putevi nisu kretanje samo naprijed, nego se nekada valja zaustaviti i vidjeti jesmo li mi na pravom putu, putu koji ne razara našu podsvijest, od koje često bježimo i u bježaniji prerano obolimo i umiremo.
Više je nego jasno da onaj koji želi ići naprijed, a to svi želimo, mora na životnom putu imati i obraćanje i popravljanje i preobrazbu. Valja se izvući iz sebe samoga i približiti Bogu koji nam pomaže svjesnije doživjeti ono što činimo.
Čovjek je podložan raznim utjecajima i čitav život prožet je prolaznošću koja se nažalost nekada spoznaje tek u umiranju.

Svi smo gosti na ovoj planeti i putujemo često bez odmora kroz svakakve teškoće do vječne domovine.
I sami ste svjedoci, da je  život pokojnog Ive imao i dramatične trenutke. Ti dramatični trenuci svraćali su pozornost mnogih.
Veoma dobro znamo da čovjek živi od onoga čemu ide u susret.
Ipak svaki čovjek, pa tako i pokojni Ivo, u načelu  smrću postiže svoju konačnu nagradu koja je odsjaj stvarnoga života. Bile su to odluke zbližavanja s Bogom ili otuđenja od Njega.
I sada kad je Ivina povijest na svršetku, on je onakav kakvim je sebe oblikovao i kakvim je postao. U tom svom konačnom obličju ulazi u vječnost.
Time i Posljednji sud postaje konačnim na temelju njegovih vlastitih djela. Njegovo je oblikovanje života završeno. Stoga je život krajnje ozbiljan dar. Onako kako ga čovjek uredi, takav je.
Obično mislimo da je životna knjiga smrću zatvorena. Ne, životna knjiga smrću je otvorena za svu vječnost.
Osobu koju ispraćamo prošla je kroz umiranje mnogih ljudskih odnosa duboko življenih uz one koje trebalo voljeti, pa onda možda čak i prestati, a svaki nestanak ljubavi je stanje teške životne drame. Ivo je  kroz vlastitu životnu povijest morao pretrpjeti mnoge gubitke, a koje se mogu doživjeti samo u obitelji.
Svaki čovjek, sluša li Božju Riječ, može doživjeti duboke promjene u sebi, i od slijepca postati onaj koji dobro vidi, od mrtvaca živ čovjek, od neprijatelja prijatelj Bogu i ljudima. Tada je život spašen i ljudski rad osmišljen.
Ne zaboravimo, svaki kršćanin ima priliku uvježbanom vjerom, iskušanom nadom kultivirati život ljubavlju i time osigurati komunikaciju za zemaljskog života i života nakon smrti.
Trojstvo  vjere, nade i ljubavi je snaga kojom čovjek ima moć pobjeđivati tamu života i hladnoću smrti.
Stoga, ako vjera, nada i ljubav uđu u život s kupa s Božjom milošću, kršćanin je kadar učiniti sebe prihvatljivim u padu u Božje ruke: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23,46).
Takav kršćanin  može očekivati izbavljenje i spasenje koje dolazi od Gospodara naših života.
Ne prihvatimo li  život, umiranje i smrt  s Kristom, doći će do kobnog odvajanja od našeg Stvoritelja. A to je Sveto Pismo objavilo kao smrtni čovjekov grijeh.
Ako smo u životu, po Kristovoj objavi, imali poslanje mudroga življenja, po njegovoj smrti i uskrsnuću imajmo i umijeće umiranja.
Poslušajmo Kristovu poruku: „Tko sačuva svoj život, izgubit će ga. A tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga“  (Mt 10,39; Mk 8,35; Lk 9,24; Iv 12,25).
Krist je ovdje kao put spoznaje mudroga življenja, ali i mudroga umiranja.
Stoga, mi živi i preostali nasljedujmo Krista.
Nisu nam nepoznati prizori iz Biblije, u kojima se čovjeka odvraća od gradnje babilonske kule i zlatnog idola.
Nas Krist vjerom, nadom i ljubavlju izdiže da se ne postide lica naša zbog zemaljskih kumira u prijelazu na novi i vječni život.
Prema tome, tko je tako umro, dobro je umro.
Ja vjerujem da je puno dobra i po životu pokojnog Ive ušlo u ovaj svijet. Na tome treba biti zahvalan. Ispred Župne zajednice zahvaljujem na svakom dobru kojeg je Ivo činio, i zato danas i prikazujem ovu sv.Misu zajedno s Vama u znak zahvalnosti. Danas tvoj život preporučujemo i predajemo Božjem milosrđu. A Tebi sretan put i s Bogom pošao u vječni život.

Župnik