13. listopada 2013.

Draga Obitelji pokojnog  Ilije, draga rodbino i prijatelji!
Primite moju kršćansku sućut.
Čim sam počeo pisati ovaj govor došlo mi je na vidik jedno pitanje.
Zašto pokojni Ilija , koji se znao radovati kao dijete i malim stvarima, izgubi tako naglo veliku stvar – svoje  zdravlje, a onda i život?
Ali dragi moji prijatelji, Ilija se sigurno i sam znao pitati: Zašto?
Na mnoga postavljena pitanja „zašto“ vjerujem da je davao i odgovor. Bio je to čovjek prema mojim saznanjima pronicljiva duha. Zato i vjerujem da se s tim nije mirio, iako je bio svjestan da na neka pitanja „zašto“ ne postoji nitko tko bi mu mogao reći  „zato“, osim Boga dragoga, koji ga je stvorio.
Mislim da je u svom životnom iskustvu pokušavao shvatiti mnoge ljudske radosti ali i žalosti. Uvijek je pokušao doći do izvora informacija, do Stvoritelja koji mu je mogao objasniti, i radost i patnju i križ. Polako je shvaćao da je naš život i veliko bogatstvo kao dar, ali i velika tajna.
Samo onaj koji nas je stvorio može reći zašto nas je stvorio?
Zašto živimo tako, kako živimo?
Ilija je čovjek, kao i mnogi drugi,  čovjek koji je želio otkrivati tajnu života.
Mislim da je zadnjih godina počeo otkrivati smisao svega što je pratilo njegov život.
Ako se čovjek malo približi Bogu, Bog zaista svakom čovjeku to i želi reći.
Vjerujem da mu je i rekao: To je Ilija zato!
Imao je Ilija sigurno dobrih vrlina.
Jedna je od njih: Volio je ljude. Volio je Boga. Volio je svoj narod. Volio je svoju Župnu zajednicu.

Ali, sigurno je imao je i problema oprostiti onima koji su mu nanijeli bol.

Izgubio je bitku jer i tu su bila pitanja „zašto“ ali bez odgovora. Ipak vrijeme je liječilo rane.

Volio je i svoju obitelj, svoje bližnje, svoje prijatelje.

Te su ga vrijednosti držale uvijek otvorenim i srdačnim.
Dragi prijatelji pokojnog Ilije, svaki život, pa tako i život pokojnog Ilije, otkriva mnoge dragocijenosti nakon žetve života.
Ipak za sve nas kršćane ovaj život je samo uvod u pravi život. Ali uvod je vrlo važan i odlučujući.
Ma kako ovaj život bio veličanstven ili težak, skroman ili malen, on nije uzaludan, on je vječan. Onaj tko je imao hrabrosti za zemaljskog života sijati plodove Duha, on će ih žeti u božanskoj dimenziji neograničene ljubavi.
Nitko od nas, pa tako ni pokojni Ilija, ovdje na zemlji ne može ispuniti sve svoje želje i čežnje. Nitko od nas, pa tako i Ilija, ne može bez Boga rasvijetliti mnoge tamne točke vlastitoga života.
Nitko ne može biti potpuno sretan ovdje na zemlji, jer ovdje se umire.
Ipak, ovdje čovjek mora sijati, iako zna da žetva nije ovdje.
Dragi Ilija, mnogi su uživali na korijenju tvoje sjetve poput dobrote, iskrenosti, pa tako i Tvoj dojučerašnji Župnik.
Kad god ti je vrijeme dopuštalo vjerujem da ste rado probacili koju. Iako ste imali nekada različite izvore informacija i različita mišljenja o njima, ipak nikada vas one nisu tako udaljile da jedan drugoga niste voljeli.
I to je bogatstvo života, kad mnoge naše životne istine stignu obilaznim putem kojim se nekada Bog služi, jer ljudi njime ne idu, to je bila iznova radost otkrića, koje je donosilo ponovo osmjeh na tvoje lice.
Dragi Ilija, koliko god su ti odnosi bili  bliski u vašim ljudskim odnosima, uvijek si ostajao čovjek dostojanstva i svog si župnika vazda oslovljavao zasluženom titulom. Koliko god su drugi čak i manje bliski govorili samo Pavo, ti se nikada nisi udaljio od onoga što jesi, a to je i nota tvojega dostojanstva.
Bio si čovjek gospodski manira. Na tome ti čestitam.
I baš takav, nedostajat ćeš mnogima i svojima u obitelji, ali i mnogima s kojima si se rado družio.
U naručju nosiš sigurno mnogo ljudskih vrijednosti, koje su plod Tvoga kršćanskog života, i života Tvoje obitelji. S njima odlasiš svome Stvoritelju koji Ti je još za života odgovarao na mnoga pitanja „zašto“.
Osobno ti želim radostan susret s Gospodinom gdje ćeš počivati u miru i vječnoj spoznaji života.
Ilija, s Bogom pošao od nas, u Božji svijet.

Župnik  M.