Poštovana rodbino i dragi prijatelji pokojnog Ilije, izražavam iskrenu sućut svima vama.

Kršćanska braćo i sestre! Na sprovodima obično se najvećim dijelom obraćam nama živima, pa tako to činim i sada. Božja riječ je upućena živima, a pokojnik je već na razgovoru s Gospodinom.
Nažalost, nije lagana istina nama živima da čovjekov zemaljski život završava smrću. Biblija nam tumači da to dugujemo Adamu.
Upravo čitanje koje smo pročitali od sv. Pavla iz poslanice Rimljanima, daje poveznicu Adama i Krista.
Odmah moramo naglasiti da grijeh prebiva u čovjeku, a smrt kao kazna za grijeh, ušla je u svijet nakon Adamova pada.
Pavao iz toga zaključuje da je i sam grijeh obuhvatio čovječanstvo posredstvom toga iskonskog pada. Apostol to ovdje naglašava zato da bi mogao povući usporednicu između zlosretnog čina prvog Adama i izobilne nadoknade „posljednjeg Adama“.
Krist spašava čovječanstvo kao nova glava ljudskog roda, kao pralik po kojem Bog obnavlja stvorenje. Sigurnost konačnog spasenja zasniva se posebno u Božjoj ljubavi prema ljudima.
Za Pavla je činjenica da se sve zlo nalazi u grijehu. I to je strahota. Grijeh je došao na svijet, vlada u smrti, proizvodi svaku vrstu požude, zavodi, ubija, stanuje u čovjeku, zarobljuje ga, dijeli smrt kao plaću. Grijeh je otrovao čovjeka.
Nazočan je u svim dijelovima tijela, u razumu, volji. Prema tome grijeh nije samo Istočni grijeh nego istočni sa svom svojom pratnjom. Kad je to tako, imali tome lijeka? Bolje rečeno ima li nama lijeka?
Ima, zato je Pavao miran, jer zna da je tu grdosiju Zlo, uništio Krist i uništava do konca svijeta. Kristova smrt je zavela opravdanje, spasenje i pomirenje. Sad se tek vidi što je sve uključeno u božansku ljubav, koja je pokazala spremnost umrijeti za grešnike koji ne zaslužuju toliku milost.
Pa mi danas slušamo: „Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost…. Za život vječni po Isusu Kristu našem Gospodinu.“
Ne smijemo dakle, nikada zaboraviti, na što Pavao stalno podsjeća, kako je Novi Adam Isus Krist izgradio apostolski i kršćanski stil života.
Stoga, njima i nama stalno naglašava da imamo posebnu ulogu u svijetu, koja zahtijeva, ne samo punu predanost, nego i stalnu spremnost u službi: uvijek opasani, sa stalno upaljenim svjetiljkama. Nije to samo za sudnji dan, nego više ona svakodnevna u vršenju svoje apostolske, odnosno kršćanske službe.
Ako tako budete spremno i budno vršili svoju službu, kaže Isus, Gospodar svijeta će pripasati kecelju i poslužiti vas u nebeskom Jeruzalemu. Zaključak je logičan!
Blago vama, blaženicima, jer učiniste što ste trebali učiniti.
Dragi Ilija, nije nikome jednostavno ostavit obitelj, nije ni obitelji jednostavno kad glava kuće napušta obitelj. Ali, Krist, čuli smo u Lukinom evanđelju, kaše: neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene. Bit će tu danas puno svijeća i puno cvijeća, što je vanjski vjernički znak ljubavi.
A najljepše cvijeće je ova Kristova i naša Misna žrtva koju za tebe prikazujemo, primi je i neka te u tom znaku primi i onaj koji je sama Ljubav, a to je Tvoj i naš Stvoritelj, Otkupitelj i Posvetitelj.
Ilija, sretno i zbogom!