Draga rodbino i dragi prijatelji pokojnog Ilije Agatić, primite moju iskrenu sućut.
Pokojni Ilija rođen je 1928. godine od roditelja Marka i Sare. Rođen je u obitelji koja ima šestero djece. Bio je drugi po starini. Izgubio je oca u svojoj jedanaestoj godini života neposredno pred Drugi svjetski rat, a majku u dvadeset osmoj godini života.
Dragi Prijatelji,
Danas ispraćamo čovjeka koji je u životu uvijek izabrao najispravniji put, ali redovito je najispravniji put i najteži.

Ispraćamo čovjeka koji je svoju ranu mladost proživio u teška ratna vremena Drugog svjetskog rata. Zarobljen je u Sloveniji pri povlačenju hrvatskih postrojbi kao mladi hrvatski vojnik od strane partizana i priključen kolonama hrvatskih zarobljenika na križnom putu do Osijeka, gdje su ga čekali dani logora. Ne dugo nakon što je došao na slobodu 1947. zasniva svoju obitelj s pokojnom Antonijom Iličević s kojom je svom narodu podario jedanaestero djece, od kojih je desetero živih.

Svoj radni vijek u komunističko vrijeme zasnivao je na vlastitom radu i naporu trudeći se zaista biti dobar roditelj i dobar čovjek.

I uspio je!
Uspio je biti i dobar roditelj i dobar čovjek, dobar rodoljub s dubokom kršćanskom kulturom, a u isto vrijeme neprestano je živio najispravniji, a time i najteži put. Shvatio je, da svako uživanje bez pokrića, dobiveno bez napora i nezasluženo, čovjeka rastače, čini bolesnim i ubija.

A Ilija, je imao svoj jasan odabrani put koji mu je podario i dobar broj godina. Još ovoga prošlog ljeta 13. srpnja 2014. poslije služene sv. Mise za stradale hrvatske vojnike iz postrojbi NDH pričali smo o smrti Tvoga brata Ante koji je stradao kao vojnik 8. Lovačke iz Zbornog područja Đakovo. Kako Ti je brat bio i ratni prijatelj moga oca Marijana, imali smo jadan drugom što i reći. I rekli smo. Nešto ranije na istu temu u prisutnosti i tvog prijatelja Ive Agatića, utvrđivali smo istinu o životima naših ljudi u teška vremena stradanja.
Kako ovaj govor posvećujem tebi Ilija, moram istaknuti da su Tvoji životni napori bili dostojanstveni i plodovi muke Tvoje slatki. Nikada nisi bio izdajnik ni ljudi, ni Boga. Dan Gospodnji – nedjelju, uvijek si dijelio sa svojim Stvoriteljem i svojom kršćanskom zajednicom. Čestitam!

Ne da se sakriti poruka Tvoga života kako si na svim područjima bio jasan i odvažan, a kao takav prihvatljiv i za Boga, i za ljude. Jednostavno, bio si dobar čovjek.
Znao si da onaj tko nije spreman izgubiti život za nešto vrijedno, nije mu ni život vrijedan. Ali to je Kristovo pravilo života i dobro si ga u život primijenio.

Iako si živio u vremenima kada je zlo svugdje imalo svoje odvjetnike, kada si morao plivati dosta puta i protiv struje i zastupati istinu i protiv mase i ulice, Ti si odabrao put za poštene, svete i trijezne ljude.

Bila su to vremena svjedočenja i otpora. Možda te nekada i vlastita Tvoja djeca nisu razumjela, jer si istrajavao na svom vlastitom identitetu i mišljenju, ali nitko neće moći ne vidjeti pogreške svoga puta.

U takvim prilikama i izrastu velikani, među koje i Tebe Tvoj život odlikuje.
Kako ljudska duša uvijek vapi za mudršću ti si znao da je možeš jedino dobiti u miru i usporenijem koraku, što je prema vani odlikovalo Tvoju osobnost.
Sreća Tvoga života izvirala je iz bogatstva Tvoga duha i odluka Tvoje osobnosti, koja se oslanjala na Božju blizinu. Neke su Te životne etape naučile vješto voditi dijalog s dušom kojoj je Bog bio oslonac. Bog i duša bili su dva vrsna prijatelja i nisu izostala u Tvom svakodnevno druženju s njima.

To su bili biseri Tvoga bića.

Dragi prijatelji,
svako selo ima svoje kuće, prodavnice, crkve, trgove, polja, ali i svoja groblja.

U tim grobljima postoje i grobovi, jedan je danas pripremljen i za ukop smrtnih ostataka pokojnog Ilije.
Grobovi uvijek podsjećaju na živote koji su živjeli na zemlji i iz koji su izašli i ušli u vječni život.

Smrt je ljudski gledano beznadna, ona grabi i nas će brzo ugrabiti. Ali to bi bio stav onih koji ne vjeruju. Gledati na smrt bez uskrsnuća nema smisla. To je kao zamišljati noć bez dana i jutra. Ili vječnu zimu bez proljeća, kada ponovo uskrišava život.
Smrt ide zajedno s uskrnućem, smrt ide zajedno sa životom vječnim. Mi kršćani ispovijedamo u svom vjerovanju: Vjerujem u usksrsnuće tijela i život vječni. Bez vjere je život besmislen.

Vjerovati znači biti realan, normalan, trijezan, razuman. Tako je vjera realnija od bilo čega matarijalnog i opipljivog na zemlji.
Mi vjerujemo Suncu i kad ne sije. Vjerujemo u ljubav i kad je ne osjećamo. Vjerujemo u Boga i kada šuti. Vjerujemo Isusu koji je rekao Ja sam svjetlo svijeta…. Ja sam uskrsnuće i život…. Tko vjeruje u mene živjet će.

Mi danas vjerujemo u vrijednosti duha pokojnog Ilije, njegovu ljubav, njegovu dobrotu, njegovu ustrajnost i smirenost, jednostavno vjerujemo i u njegov vječni život, jer život mu je pun plodova hrabrog i odanog duha, duha koji ne umire, nego vječno živi.
Hvala Ti Ilija za sve, a puno je toga!
Puno je u Tvom životu dobrote i ljubavi, pođi onome koji je sama dobrota i ljubav. Pođi svome Nebeskom roditelju koji te je pozvao u zemaljski život, neka Ti podari i vječni život.

Zbogom, i hvala Ti za sve!