Home Govor na sprovodu Dragice Ivanković

Govor na sprovodu Dragice Ivanković

Govor na sprovodu Dragice Ivanković

Poštovana Rodbino, dragi prijatelji pokojne Dragice i njene obitelji.

Izražavam svoju iskrenu sućut .
Svi smo se danas okupili na molitvu za pokojnu Dragicu. A molitva moli za topli susret Dragice i Stvoritelja, jer svaki čovjek živi od onoga čemu ide u susret. Sigurno je ovoj ženi kao i većini drugih nekada u životu bilo teških trenutaka, kad se morala tješiti time da će to prestati, i da će doći bolji dani. Dragica je bila  žena i majka.  Dragica je kršćanka i u vjeri dovoljno poučena.

Dobro joj je poznato da Kršćanin ne živi samo od sadašnjosti, nego  živi i od budućnosti. Ona je vjerovala i vjeruje  i zna da ide ususret vječnom životu i ne samo da ona ide, nego ususret njoj ide Isus Krist. Ona zna da  Isus otvara vrata kroz koja treba proći, do Oca, čije je dijete od krštenja pa nadalje.

Stoga, kršćanski život nije put beznađa nego život nade s kojom  nastoji s Kristom mijenjati ovaj zemaljski život, a s njime jedino može odabrati  vječni život, a ne vječnu smrt.

Kršćanski izbor nije vječna smrt, jer svaki čovjek teži za životom, a onda ako on može biti bolji on će istraživati kako to i ostvariti. I to istraživanje ove pobožne žene jest njezino umijeće mudrog življenja, u čemu sigurno može biti uzor i meni i mnogima.
No, pogledajmo kako Propovjednik gleda na život, njegove smo riječi malo prije čuli.
Poštovani prijatelji!
Prop 1, 2-11:. Knjiga Propovjednikova na jednostavan način promatra život oko sebe i povlači logičke zaključke. To je život pod suncem, život kakvog čovjek vidi i promatra. Pisac ne nameće nikakve predrasude. Život je čovjekov bez Boga isprazan, besmislen, besciljan i prazan.
To je tužna slika.
Priroda i povijest ponavljaju se u krugovima i nema ništa nova. Kad se procijeni ljudski život, zaključit je:  bolje je umrijeti.
Život je nepravedan, rad uzaludan, užici ne zadovoljavaju, dobar život i mudro razmišljanje postaju smrću isprazni. Stoga, gledaj istini u oči, kaže knjiga: „Ako je život bez Boga upravo takav, uzmi ga kakav jest…! Ne zavaravaj se. Ne zakopavaj glavu u pijesak! Takva je istina o životu.“

Što više mudrosti to više jada, jer mudar čovjek puno teže može objasniti ovaj čudesni svijet bez Boga.
Mudar čovjek umire kao i bezumnik, to je istina, ali mudrost je još uvijek dobra i ispravna, i Bog će suditi pravednika kao i opakog.
Svrha čovjekova života, ipak, nije u krajnjem zadovoljstvu, već u Bogu.

Možemo potvrditi da je Pisac ove knjige vjernik koji vjeruje u pravednog Boga i koji čvrsto ispovijeda vjeru u Providnost. On sve radosti ovoga života smatra darovima Božjim. Bog o nama ima predznanje i on je čovjekov posljednji cilj kojemu stalno za života teži i uz Boga stalno prijanja. Stvoreni svijet, za Propovjednika, nije priča za miran san. Ali nije priča za miran san i nas koji ovo sad slušamo niti onih koji će sutra slušati. Zato je i napisana, radi ovakvih skromnih i jednostavnih poput pokojne Dragice.
Lk 9,7-9: A, Evanđelje upravo  donosi  suprotan život, život  jednog zemaljskog vladara Heroda Antipe, život kojeg izjeda zabrinutost zbog glasina koje čuje o Isusu. Sam se pita: Nije valjda uskrsnuo onaj, kojem sam dao odrubiti glavu, ili možda Ilija. Kako je u narodu sud o Isusu podijeljen, Herod se našao u bezizlaznoj situaciji.

O Isusu čuje, da se u njemu pojavio Božji prorok konačnih vremena, a to nije priča za miran san. Herod želi osobno što prije susresti i čuti Isusa. Nije jednostavno podnijeti progon savjesti, jer sam je dao ubiti Ivana Krstitelja. Želja za susretom s Isusom, vodi na trag da i njega želi smaknuti.
E to je život mudraca koji živi život po pravilu: Uzmi sve što ti život pruža. Ali to nije život za miran san.

Vjerujem da je Dragica, mirna  spokojna žena i majka, bila toga svjesna i da sada ulazi u nebo. Svako tvoje dobro djelo i želja da budeš bolja pa i zadnjim pokajanjem prije smrti otvaraš vrata neba. Jer Duša je tada sve bogatija, ljubav sve veća, Bog Otac – Stvoritelj i roditelj sve bliži.

Tvoji posljednji dani i sati bili su sigurno kao prije časovi molitve, časovi raspetosti na križ, časovi milosti i milosrđa Božjeg. Kršćanska duša tada okajava i svoje grijehe, vraća se stanju kada oprašta svima i moli za oproštenje i pomirenje sa svima pa i s Bogom. Tada život izgleda jednostavan.

Dragice, tako je tvoj život zaista postao dragocjen. Neka Bog blagoslovi tvoje korake i prema vječnosti. Amen!

Župnik