Peta nedjelja korizme 2024-b

Kršćanska braćo i sestre!

Još u prošloj, Četvrtoj nedjelji korizme, slušamo kako Jeremija s gnušanjem gleda Izdaju Saveza sklopljenog na Sinaju i veliku tugu svoga naroda.

U petoj  Korizmenoj nedjelji prorok Jeremija proriče Krista, koji će uspostaviti novi savez između Boga i čovjeka. On navješćuje radosne dane, upravo u dane kad posljednji Izraelci odlaze u progonstvo.

Taj savez neće biti upisan na kamene ploče poput sinajskog, već će biti  urezan u srce novog Božjeg naroda.
Od tada će Krist zapečatiti i sklopiti taj savez svaki put kad se po sakramentima sjedinjuje čovjek s njegovim životom, smrću i uskrsnućem.
To je duhovni savez u kojem vjera proizlazi iz srca.

Davno je to želio i Psalmista u 51 prvom psalmu:
„Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!“

Ali Braćo, poručuje Sveti Pavao Hebrejima, da bi se to i dogodilo:

Krist je morao postati jedan od nas.

Nakon što je ispunio Božju volju i mnogo propatio  po Križu do smrti, Otac ga uskrisi i time postade začetnik vječnoga spasenja.

I to je izvor naše duhovne radosti. Radost je očito plod duha.

I zaista, Isus je nastupio kao novi čovjek u ovom starom svijetu, svijetu koji je zarobljen grijehom i zlom.
Ono što je imao trajno pred očima jest: živjeti uvijek ono što je Očevo, slušati  Oca potpuno i do kraja.
Isus bježi od kompromisa sa starim grešnim načinom življenja i otvoreno propovijeda Kraljevstvo Božje.

On drugačije govori o Bogu, nego tadašnji učitelji.

On govori kao onaj koji ima vlast.

Progovorio je  o Bogu kao milosrdnom Ocu koji ljubi i prašta, koji ne sudi, nego se raduje obraćenju i povratku svakog izgubljenog sina.

• To nije bio Bog kakvog su naviještali i tumačili farizeji i pismoznanci.

Svi su po Isusu primijetili prisutnost i blizinu Božju, koji poput magneta privlači svijet.
I danas u Evanđelju Ivan predstavlja sljedeće Isusove poruke:

„Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre ostaje samo;  ako li umre, donosi obilat rod.“

„Tko ljubi  svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“

„A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“

Ovo zrno o kojem Isus priča, je on sam.
Život o kojem Isus priča, je on sam.
Isus je jasno određen prema svom životu:

On je život koji umire za druge i donosi stostruk plod.

On svojim primjerom ostavlja oporuku kakav se život isplati živjeti.

Takav život može donijeti plod. Zato vam život dajem, da ga imate u izobilju. Ja sam život.
I zaista, nitko od nas sebi ne može darovati život.
         Život je dar od Boga.
Netko se prije nas morao žrtvovati i dati nam svoj vlastiti život, da bi mi živjeli.
Ljubim li svoj život i ne dam li ga drugom, izgubit ću ga.
Ljubiti ne znači zadržati svoj život za sebe, nego dati ga drugom.
         Često mi izgovaramo riječ: Volim ili Ljubim!
Ali često mi to izgovaramo jer ustvari volimo sebe.
Isus kaže da voliti i ljubiti znači uvijek davati život drugome i primati ga ako ga vrati.
Ali nitko ne može davati život, ako ga se ne odrekne. Čovjek se mora naučiti: Što to znači riječ „Odričem“.
Ne može se nekom nešto učiniti ako se ja ne odreknem sebe. Ako ću nekome nešto dati ja se moram toga odreći. (Ako ću ti pokloniti deset minuta vremena, ja se njih moram odreći).
Zato nas u obnovi vjere prije primanja sakramenata i pitaju: Odričeš li se grijeha sebičnosti. Najčešće svi kažu. Odričem!
A je li to tako?
Ako nije, čovjek snosi veoma brzo posljedice. On glumi da voli. On glumi  ljubav. On glumi  vjeru.
Isus kaže, takav gubi život.
Evo zašto Isus privlači s križa kao magnet.

On nije želio biti zrno koje prezire  klas u kojem je mnoštvo života.

On nije glumio ljubav i vjeru prema Ocu i prema čovjeku. Sam govori, neka bude volja Tvoja, Oče!

Korizma je vrijeme u kojem ispitujemo svoj život.
Pronađimo sve ono što nismo, a trebali bi biti.
Pokušajmo s Kristom dublje uroniti u Život. Život je zaista božanska snaga i dar.

Župnik