Home Evo… miljenika duše moje (vel.tj.pon.)

Evo… miljenika duše moje (vel.tj.pon.)

Evo… miljenika duše moje (vel.tj.pon.)

Evo… miljenika duše moje (vel.tj.pon.)

***********

Iz 42, 1-7: ‘velikom tjednu’ uvijek imamo priliku čuti jednu od pjesama o „Sluzi Jahvinom“. Prva pjesma počinje: „Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio.“ U ovoj je pjesmi Sluga predstavljen kao prorok, osoba poslanja i Božjega predodređenja. Nadahnuta je Duhom da poučava cijelu zemlju, razborito i odlučno, usprkos protivljenjima. Njegovo poslanje nadilazi poslanje drugih proroka, budući da je on sam u osobi savez i svjetlo, jer on ostvaruje djelo oslobođenja i spasenja. Izbor Sluge popraćeno je izlijevanjem Duha. Ako gledamo ovu Pjesmu o „Sluzi Jahvinom“ u širem kontekstu, primijetit ćemo usporedbe kako je Izrael gluh i slijep, a Sluga čuje i osvjetljava. Kako je Izrael grešan, a Sluga je pravedan. Kako je Izraelu potrebna ‘utjeha’ , a Sluga ima hrabru vjeru kojom ima obnoviti Izraela. Oduvijek je Crkva ovo proroštvo smatrala navještajem muke Isusa Krista, čija je patnja dosegla svoj vrhunac u smrti i uskrsnuću i spasila svijet. Isus je preuzeo i ispunio misiju Sluge. On je bio blaga i ponizna srca, te je zaista bio onaj koji ‘poslužuje’, iako je bio Gospodin i Učitelj. Osuđen na smrt, bio je uzdignut na križ da bi mogao k sebi privlačiti sve ljude. Umro je, ali opet ustao, kao što je bilo o njemu napisano. Prošavši kroz Sluginu patnju i smrt ušao je u slavu Sina Čovječjeg (Lk 18,31-33. 24,26.).

*******

Iv 12,1-11: Posljednji je tjedan Isusova javnog djelovanja brižljivo prikazan kao i prvi tjedan njegova djelovanja. Oba završavaju očitovanjem Isusove slave. Ovdje nismo kao u Kani Galilejskoj, u vremenu „znamenja“ jer je „došao čas da se proslavi Sin Čovječji“. Šest dana prije Pashe Isus je s učenicima ponovo u Betaniji gdje bijaše Lazar kojeg je nedavno uskrisio od mrtvih i njegove dvije sestre Marta i Marija. Obredno čišćenje prije sjedanja za stol nije prošlo bez znakovitog poteza Marije dok Isusu maže noge dragocjenom pomašću. A to je obredni čin kod ukopa tijela. Ovaj događaj nagovješćuje zbiljski ukop Isusova tijela.