Duša je „dah sile Božje“ i čist ‘odvir’ slave Svemogućega (32.tj.sub.)

********

Mudr, 18, 14-16; 19, 6-9: I kad smo na kraju Knjige Mudrosti, možemo zaključiti da je za pisca ove knjige: Bog svemogući stvoritelj, vrhovni gospodar ljudi i svemira. On je tako neizrecivo mudar, postupa pravedno i uvijek zločin kažnjava odgovarajućom kaznom. U njemu je sama dobrota, prijatelj je ljudi i želi im dobro, ljubi sva svoja stvorenja. Sažalijeva se nad svim ljudima i strpljivo čeka obraćenje. Pisac od svih božanskih atributa najviše naglašava božansku mudrost. Nauka o mudrosti je uvod za nauku o milosti u Novom zavjetu. Mudrost prebiva u svetim dušama i stavljena je u jednaku razinu s duhom Božjim. To je blago koje omogućuje prijateljstvo Božje. Budući da Bog dijeli mudrost, vjernik treba od Boga moliti taj dar. Makar čovjek imao sva druga svojstva, bez mudrosti pred Bogom ne vrijedi ništa. Mudrost omogućuje obdržavanje Božjeg zakona i vodi u blaženu besmrtnost. Središnja poruka knjige je: „Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost“. Nakon smrti vjerna duša živi i dalje, ne u sjeni šeola, nego životom vječne sreće pred Bogom. Ona je „dah sile Božje“ i čist odvir slave Svemogućega. Bila je s Bogom kad je stvarao nebo i zemlju i upravlja svemirom. Druguje s ljudima i udomila se u Izraelu. Kao providnost koja upravlja poviješću i donositeljica spasenja ljudima i više je puta poslana ljudima. Ona opominje i podsjeća ljude na sud. Najveća joj je uloga da ljude sprijateljuje s Bogom. Ovakvo prikazivanje božanske mudrosti jest predigra novozavjetnoj nauci o milosti te u svjetlu te nauke možemo lakše razumjeti ovu starozavjetnu misao. Kad se utjelovio Isus, od apostola je viđen kao odraz slave Božje i onaj koji nosi pečat njegove naravi, jer on je utjelovljena Riječ Božja. Osobna mudrost Božja potpuno se očituje u Isusu Kristu koji je došao od Oca da se nastani među ljudima i da ih spašava.

**********

Lk 18, 1-8: Kad gledamo život i djela apostola, primjećujemo da je sve dobro utemeljeno na Isusovim temeljima kada je riječ kakvi odnosi trebaju biti u Novoj Božjoj zajednici. Trudimo se istaknuti da se oni grade na zakonu ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Temeljna novost, svakako je to, što Isus predstavlja Božje milosrđe kao dobrotu i milosrđe Oca. Bog je svima stvoritelj i Bog, ali kršćanima je on Bog Otac, koji nanovo rađa za novi život svoje sinove, i on ih takvima po preporođenju u kupelji vode i Duha Svetoga priznaje. Protulik tome, vidimo u prispodobi koju Isus danas stavlja u liku jednog zemaljskog suca, koji ne mari, niti za Boga, niti za ljude. Ipak, ustrajna molitva stranke koja moli suca da ga zaštiti, mijenja stanje, ali ne i suca. On će zaštiti ženu udovicu iz vlastitog komoditeta, da mu više ne dodijava. Bog Otac ne radi tako. On na ustrajnu molitvu svojih izabranih sinova uvijek spremno reagira, iako se nekad čini da odgađa njihovu stvar. Poruka je jasna, kršćanska zajednica zna komu se, i kako moli, zna tko ima snagu odgovoriti na molitvu. Ta budnost u molitvi uvijek rađa čvrstoćom vjere i povjerenja u onoga komu se moli.