Duh daje spajati božansko sa zemaljskim, a to je Krist djelom i učinio (33.tj.sr.)

**********

2 Mak 7, 1.20-30: Helenističkoj propagandi i progonima pod Antiohom IV, Epifanom, pomogli su i neki vjerolomni Židovi poput Šimuna, svećenika, Jasona, brata velikog svećenika Onije i Menelaja, brata spomenutog Šimuna. A njihova vjerolomnost dovest će do teških nevolja za Židove, poput obeščašćenja Hrama, zabrane obdržavanja domovinskih zakona, mučeništvo uglednog Eleazara, te mučenje sedmero braće s njihovom majkom. Oskvrnuće jeruzalemskog Hrama bio je bolan događaj za Židove koji su poštovali vjeru i predaje, ali najgore je još moralo doći kada je stigla kraljeva zapovijed koja je zabranjivala obdržavanje hebrejskog kulta dok je pod prijetnjom smrtne kazne, prisiljavala Židove da sudjeluju u svečanostima u čast Dionizu i drugim poganskim božanstvima. Bio je to pravi vjerski progon, prvi od mnogih koje je povijest zabilježila. Prva žrtva takvih proganjanja bio je pismoznanac Eleazar, a to smo vidjeli jučer, kako je ostavio mučenički „primjer hrabrosti i spomenik kreposti“. Ali danas imamo još dirljiviji primjer majke i njezinih sedmero sinova, nazvanih Makabejcima, čiju je sudbinu prenijela Druga knjiga Makabejska. Dovedeni pred kralja jer su odbijali jesti meso i drugu zabranjenu hranu i time nisu samo priznali svoju navodnu krivnju, nego su potvrdili želju da ostanu vjerni židovskoj vjeri i predajama. Pred izbezumljenim kraljem i prestrašenom svjetinom sva su sedmorica braće ubijena na očigled majke koja ih je poticala svojom ljubavi i svojom nadom u budući život, u kojem će se sa svojim sinovima ponovno susresti. Vrlo su značajne riječi majke. Po prvi su put u Bibliji jasno predstavljene dvije temeljne istine: stvaranje ni od čega i život poslije smrti. Mučenici će, snagom Stvoriteljeve moći uskrsnuti na vječni život. Tako možemo zaključiti, kako su svjedočanstva ove braće vrhunac sigurne nade i čvrste vjere kojima je ova knjiga prožeta. Ta nada i vjera u isto vrijeme ističu Božje milosrđe puno ljubavi te Božju brigu za dušu i tijelo onih koji su mu vjerni.

************

Lk 19, 11-28: Na domak Jeruzalema, Isus priča prispodobu o uglednom čovjeku koji ostavlja svoje kraljevstvo i putuje u daleku zemlju. Imao je deset slugu kojima je predao i neku veću vrijednost (može biti talent ili novac), Luka spominje ‘mna’. Svaki od njih nosi odgovornost za primljena dobra. I tu se odvija zemaljska drama. A, kako protiče život u odgovornosti ili neodgovornosti, pitao je Isus, a možemo se i mi pitati. Vidno je, da Krist ne razdvaja zemaljsko od nebeskog, kao ni pisac Druge Makabejske, a u oba slučaja Duh daje spajati božansko sa zemaljskim, a to je Krist djelom i učinio.