Djeco moja, bitka se može izgubiti, ali Domovina se ne smije izgubiti, ni zemaljska, ni nebeska (33. tj. čet.)

**************

1 Mak 2, 15-29: Svećenik Matatija, njegovi sinovi i njegova braća, u početku prodora helenizma pružali su pasivan otpor, ali sve je naginjalo da treba zauzeti odlučniji stav. Matatija je bio vrlo ugledan i cijenjen čovjek. Na poziv kraljeva časnika, u mjestu Modin, da priđe prvi i izvrši kraljevu zapovijed prinošenja nečasne žrtve, uz sva obećanja časti, on odbija, poručujući: „Neka se svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odustane od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, ja i moji sinovi, i sva braća moja, slijedit ćemo Savez otaca svojih.“ Ali, kako to često biva, prilazi neki izdajica Židov da prinese žrtvu na poganskom žrtveniku, na što će Matatija, teško izazvan, ubiti izdajicu, a zatim i kraljeva časnika. Ništa drugo nije preostalo nego podići pobunu s proglasom: „Svaki koji gori ljubavlju za Zakon Božji i stoji uza Savez, neka ide za mnom.“ Broj onih koji su ga podržavali neprestano se povećavao te su postali primjer vojne sile zvane gerila. Jedini je cilj spasiti narod od potpunog uništenja. Oporuka već ostarjelog Matatije glasi: „Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca.“ Potom je odredio da vođa gerile bude Juda zvani Maccabeus. Ova povijest istovremeno slavi ljudske i nadnaravne vrednote: vjera rađa junaštvom a služenje domovini postaje istovjetno sa služenjem jedinome Bogu. Povijest istodobno pokazuje što može postići vjera i pouzdanje te svjedoči jednu intervenciju Božju u korist njegovu narodu. Samo progonstvo urodilo je junacima i mučenicima a svjetski uspjeh u podizanju opalog vjerskog žara. Knjiga odašilja snažnu Poruku o nadi i iznevjerenju ljudi u onome na čemu se ta nada temelji, što je neprestana opomena svima nama.

***********

Lk 19, 41-44: Isus uzlazi u Jeruzalem uz klicanje naroda koji ga slijedi: „Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ Dok narod kliče, Isus s Maslinskog brda plače nad sudbinom grada i njegovom djecom. On vidi njegovu nespremnost na obraćenje. Vidi odluku protiv sebe, koja sa sobom nosi strašne posljedice po ovaj grad. Izraelovu gradu ostaje skriveno ono što mu služi za mir. Nisu se našli dostojni otvoriti Isusovu pozivu, i sud je neizbježan. Grad će Rimljani 70.g. p.Kr. potpuno razoriti i smrskati djecu njegovu. Nisu upoznali vrijeme milosti i ‘čas svoga pohođenja‘. Krivnja ostaje i poslije Isusovog prvog mesijanskog pohoda, stoga će doživjeti Božji sud, uništenje Jeruzalema i Hrama. Izgubivši svoju domovinu, raspršit će se po čitavom svijetu. Nakon skoro dvije tisuće godina života u dijaspori, tek 1948. g. Ujedinjeni narodi dodijelit će ponovo prostor za državu Izrael. Teško proročanstvo se ispunilo, a kazna je i suviše teška.