Home Daj Gospodine da služeći ljudima služim Tebi!

Daj Gospodine da služeći ljudima služim Tebi!

Daj Gospodine da služeći ljudima služim Tebi!

(Odžak 15.8.2025.) – Propovijed: zlatna Misa vlč. Matije Šimića

Dragi štovatelji Blažene Djevice Marije!

Svi smo mi  iskusili što znači  i Tvoje i moje pouzdanje u Njezin nebeski zagovor.
Zato bih  želio zajedno s vama razmisliti o značenju SVETKOVINE koju danas slavimo.
           A Svetkovina nam govori da je Gospa u nebu ne samo dušom, nego i tijelom,
ne samo u duhu, već također i svojom tjelesnošću.
 Tijelom, očito preobraženim, poput onoga Uskrslog Isusa, koji je zatražio od Tome da svoj prst stavi u njegov ranjeni bok, nakon što je u dvoranu ušao kroz zatvorena vrata.
Takvo je i tijelo Blažene Djevice Marije, Uznesene na nebo: preobraženo, ali stvarno, do te mjere da se pojavi i da ga se može vidjeti, da se može razgovarati s njim i zatim nestati, kao što se to događalo tijekom povijesti u brojnim slučajevima i na mnogim mjestima diljem svijeta.

Takva je Marija, Uznesena na nebo: obično nevidljiva našim tjelesnim očima, ali uvijek blizu u našim problemima, a posebno našim srcima. Spremna  je ukazati se kada to Božanska Providnost smatra prikladnim.

Ona već jest, prema posebnom privilegiju svemoguće Božje ljubavi, u onom stanju u kojem ćemo biti i mi na kraju vremenaa, u onaj veliki dan uskrsnuća mrtvih, kako to ispovijedamo u Apostolskom vjerovanju: „vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni“.

U Katekizmu Katoličke Crkve piše: „Čvrsto vjerujemo i čvrsto se nadamo da će, kao što je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih te živi zauvijek, isto tako pravednici poslije smrti zauvijek živjeti s uskrslim Kristom, i da će ih on uskrisiti u posljednji dan“ (KKC 989).

    I zatim pojašnjava: „’Uskrsnuće tijela’ znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i naša ‘smrtna tijela’ (Rim 8,11) oživjeti“ (KKC 990).

            Ono što će se dogoditi s našim smrtnim tijelima „u posljednji dan”, odnosno na svršetku svijeta, u Mariji je već ostvareno.

Sveti Oci i veliki naučitelji u  svojim propovijedima i govorima o BDM,  koje su držali puku u post apostolskom vremenu,  poput sv. Ivana Damašćanskog ili Germana Carigradskog i mnogi drugih, potvrđuju da Majka Božja ima ono što  pripada Sinu Božjem.

Stoljećima to ispovijeda i slavi cijeli kršćanski puk.
Stoga bilo je dostojno da:

Papa Pio XII., svečano  proglasi  dogmu, kao objavljenu istinu vjere, Uznesenje Djevice Marije na nebo ovim riječima: „…vlašću našega Gospodina Isusa Krista, svetih apostola Petra i Pavla i Našom, izričemo, proglašavamo i utvrđujemo da je ovo dogma, od Boga objavljena: Bezgrješna Majka Božja vazda djevica Marija, završivši tijek zemaljskoga života, bi uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu“ (Munificentissimus Deus, 1. listopada 1950.).

Ono što je osobito važno znati: A to je, značenje Uznesenja za nas?

  • Bogorodica je već TAMO GDJE ćemo i mi biti (u Bogu, odnosno u raju).
  • Bogorodica je već ONAKVA KAKVI ćemo i mi biti (preobražena u tijelu i duši).

No, današnja nam svetkovina  ne govori samo o Mariji, govori nam i o nama samima.

Što nam onda ta istina Uznesenja BDM govori o nama samima? Ustvrdimo!

  • Mi možemo već sada biti TAMO GDJE je Ona.
  • Mi već sada moramo biti ONAKVI KAKVA je Ona.

Reći ćete: Nemoguće!
Reći ćete:

  • kako se može biti tamo gdje je Marija?
  • Kako se može biti u raju?
  • Nije li ova zemlja zapravo „suzna dolina“, kao što kažemo kada molimo Zdravo kraljice“…. „…k tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini“?

Da, mi možemo ovu „suznu dolinu, suznu ali zlatnu Posavinu“ preobraziti u  zlatnu Posavinu radosti“!
Reći ćete kada, i kako?

Poslušajte što Evanđelje govori: Upitaju farizeji Isusa: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!«” (Lk 17,20-21).

  • Kraljevstvo Božje je već među nama.
  • Otkada? Vi ga vidite? Gdje je? Jeste li se ikada susreli s njime?

Možda ne mislimo dovoljno na ono što molimo kada u molitvi Očenaša kažemo: Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!“ (Mt 6,10).

Mislite li da nas je Isus naučio moliti nešto što se ne može ostvariti?

  • Kada bi bilo nemoguće da Kraljevstvo Božje dođe na ovu zemlju ….
  • Kada bi bilo nemoguće ovdje na zemlji vršiti Božju volju, kao što se to čini na nebu, čemu bi molitva ‘Očenaša’ služila? Bila bi beskorisna!

Ako Isus od nas traži da tako molimo, to znači da se njegova molitva može ostvariti, inače bi nas prevario!

Kada činimo Božju volju „na zemlji kako i na nebu“, tada Kraljevstvo Božje dolazi među nas! To je trenutak kada se žalost pretvara u radost. Suzna dolina u zlatnu Posavinu.

Pretpostavljam da STE čuli o čemu govori Evanđelje? Ovako se govorilo: „… povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« On odgovori: »Još blaženiji oni koji  slušaju riječ Božju i čuvaju je!«“ (Lk 11,27-28). Ovdje je snaga kršćanskoj duši.

          Isus je bez sumnje smatrao svoju Majku blaženom, ali ne toliko zbog izvanrednih darova koje je primila: bezgrješnog začeća, djevičanskog majčinstva i potom uznesenja na nebo, već stoga što je slušala Božju Riječ i živjela je!
I vi možete biti blaženi. Sada to i sami zaključujete i vidite.

           I mi možemo biti blaženi poput Marije jer možemo slušati Božju Riječ i živjeti je. Tada Ona sama ponovno živi u nama i ponavlja: „…Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!…“ (Lk 1,38).

           Svi možemo, poput Marije, činiti Božju volju na zemlji kao i na nebu.
Marija je naš uzor, u njoj možemo pronaći vlastiti odsjaj.
Svi biskupi, svećenici, i vi vjerni narode Posavine.
A sam Papa Franjo dao si je počinak do uskrsnuća u bazilici sv. Marije Velike,  Velike Gospe.

Baš svi? Sigurno! Zašto?
Neka digne ruku onaj koji ne može činiti Božju volju!
Je li to znači: da nema niti jedne ruke u zraku.

A to znači živjeti poput Marije, to znači živjeti u kraljevstvu Božjem, to je tajna preobrazbe naših tuga u radost jer živeći na taj način mi smo „blaženi“ u ovoj zlatnoj ravnici Posavine.
Dragi vjernici, neka takva vjera, neka život koji vrši volju Božju, bude Bogu na slavu a nama na spasenje.
Amen!