Da, poželjna je originalna duhovnost za svako vrijeme
Dvadeset deveta nedjelja kroz godinu 2024 – b
Kršćanska braćo i sestre!
Dobro je znati, da nedjeljna čitanja imaju uvijek svoju snažnu poruku primjerenu liturgijskom vremenu, ali i potrebu uočiti, kako prvo i treće čitanje gotovo uvijek imaju bliske podudarnosti, čak do te mjere da evanđelje citira i aludira na starozavjetni odlomak.
Za današnju nedjelju odabrane Izaijine napomene o patničkom Sluzi Božjem primijenjene su na samog Isusa: „Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu“ (Iz 53,10), ili „Sin Čovječji … život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mk 10,45).
I tako dok se prvo čitanje i treće isprepliću, drugo se čitanje obično pojavljuje kao druga misao.
I ovdje treba naglasiti kako se čuju riječi iz sigurne udaljenosti, koje promatraju unutarnju istinu i tako nas otvara otajstvu vjere koja zajedno povezuje prvo i treće čitanje.
Evo kako to danas izgleda iz Pavlove distance: On jasno potvrđuje, koliko je uistinu živa, Riječ Božja, i djelotvorna. Ona je oštrija od svakog dvosjekla mača i ima moć potpune pronicljivosti i savršeno prosuđuje.
Ona je prenošena po prorocima, a zatim po Sinu, ona je živa i djelotvorna u vjerniku.
Ta Riječ sudi misli i tajne nakane čovjekova srca u potrazi za zajedništvom s Ocem.
Zaključak je: „Imamo dakle, Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega.“
Isus kao veliki svećenik može biti supatnik u našim slabostima, bio je kušan svim kušnjama kojima smo i mi kušani, osim grijehom.
Za razliku od izraelskog velikog svećenika, Krist nije postavio sebe, nego ga je Bog postavio. On nije podložan grijehu i nije pripadao po grijehu grešnom narodu, stoga, žrtvu koju prinosi, prenosi za grijehe grešnog roda ljudskog, za razliku od Arona, prvog velikog svećenika i svih njegovih nasljednika,
On je, ne samo Veliki, nego i savršeni svećenik, koji otvara vrata neba, da bi mi smjelo pristupili Prijestolju milosti.
Kao što nas je Poslanica Hebrejima već upozorila, Isus je Veliki svećenik, supatnik u našim slabostima, čak i u našim kušnjama.
I zaista, on je silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje, kao što to i mi činimo. Ako je Isus potpuno jedno s nama, a jest, onda je zaista nespretno i smiješno zahtijevanje bilo kakvog prvenstva, što čine apostoli u današnjem evanđelju. Zahtjev glasi:
Da sjedne jedan s slijeva i jedan s desene.
Ovdje je Isus jako jasan, kad kaže: „I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga“.
Kao uvjerljiv razlog za to, Isus ukazuje na samog sebe: „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“
Ovih dana Papa Franjo novoimenovanim kardinalima, među kojima je i jedan s naših prostora, poručuje: Neka vam ne budu na čast titule: Uzoriti i Eminencija, nego sluga.
Da, Papa nas vraća na tvorničke postavke, resetira nas, jer to je Isusova duhovnost, duhovnost koja ljubi duhovnost, duhovnost koja obdržava zapovijed ljubavi i time postaje učinkovita.
Isus živi zdravu duhovnost i takvu traži od svojih učenika.
Dakle, prava kršćanska veličina ne sastoji se u tome da kršćani gospodare i nadmeću se, već da drugima služe prihvaćajući žrtve. Uzor kršćanima mora biti Onaj koji je došao služiti i čije je trpljenje mnoge opravdalo.
Svojom mukom, smrću i uskrsnućem Krist je ispunio poslanje ljubavi prema svim ljudima.
Jedino vjerom u njega postižemo spasenje i živimo originalnu duhovnost.
Župnik